novi dan

BITI ZIV PRAVA JE MUDROST

21.02.2014.

Pročitajte vlastitu budućnost sa dlana








Ako se interesuj
ete za hiromantiju, evo jednog malog vodiča za tumačenje linija na dlanu. Lijeva ruka govori nam o nasledjenim sposobnostima i iz nje se može ”čitati” šta će nam donijeti budućnost. Desna ruka pokazuje šta smo do danas postigli u životu.

Linija Života: Ona počinje između palca i kažiprsta i prolazi oko venerinog brda prema ručnom zglobu. Ako je duga, duboka i glatka: dobro zdravlje i visoka starost. Prekidi i račvanja prema dole ukazuju na bolesti i/ili udese.
Linija Glave: Iznad linije života poprijeko preko dlana. Duga i duboka: opsežna pamet. Kratka i duboka: jednostrana pamet. Padajući tek smjera: maštovit. Smjer koji ide prema gore: dosadan, objektivan. Zajednički početak sa linijom života: razumno i uživljavajuće opstenje sa drugim polom. Početak daleko iznad linije života: Naklonost prema osornosti i licemjerstvu. Male popriječne crte kroz liniju glave: sklonost glavoboljama.
Linija Srca: Iznad linije glave sa suprotnim tekom pravca (od malog prsta do kažiprsta). Duga, duboka, glatka: iskren osjećaj i samilost. Kraj linije srca izmedju kaži- i srednjeg prsta: dobrostiv i požrtvovan. Kraj na kažiprstu: pohlepan za vlašću. Kraj iza kažiprsta: posvećuje život jednom jedinom zanimanju. Što su bliži linija srca i linija glave to više glava dominira nad osjećajima.
Linija Sudbine: Od ručnog zgloba do srednjeg prsta. Vrlo duboko urezana: Propisana sudbina odredjuje životni put. Linija sudbine počinje tek u sredini dlana: kasni uspjeh. Linija sudbine izostaje: svojstveno odredjen životni put. Prekidi: zle kobi. Cik-cak linija: nesreća, skretanje sa pravog puta.
Linija umjetnosti: Skreće od linije sudbine do domalog prsta. Posebno izrazita: umjetnička nadarenost. Ako se pored može vidjeti jedna druga linija (linija novca) dotični može da živi od svog talenta. Krstići i kvadrati na liniji ukazuju na sporadične zarade novca. Ako izostaju obadvije linije neće biti ni slave ni sreće.

Liniija Merkura: Desno pored linija umjetnosti, ispod malog prsta. Jedna linija, duga i jaka: poslovna spretnost. Više tankih linija: naučni interesi. Linija merkura spojena sa linijom para ili umjetnosti: bogatstvo kroz nauku i poslovanje.
Linija zdravlja: Luk ispod linije Merkura. Ona izostaje kod mnogih. Ako je prisutna onda ukazuje na zdravstvene probleme. Često na bolove unutrašnjih organa.
Linije sreće: Oko četiri linije oko zgloba. Ako su jasne: Sreća. Ako su izprekidane: Sreća ali poslije teškog rada. Ako izostaju: nema sreće.
Erotske Linije: Male linije na venerinom brdu. Jedno jako venerino brdo ukazuje na jednu izrazitu osjećajnost i vitalitet. Jake, duge i paralelne linije: jaki ljubavni osjećaji. Kratke, slabe linije: manje osjećajnosti. Mreža linija: Naklonost svadjama, kratkim vezama.
Linije uspjeha: Male linije od linije glave do kažiprsta: prave linije: Ambicija vodi do uspjeha. Ukrstene linije: prepreke na putu do uspjeha. Linije koje se sijeku su jače od linija uspjeha: ne uspjeh ambicioznih planova.
Venusov krug: Luk ispod srednjeg prsta i domalog prsta. Zatvoren krug: Razočarenje u ljubavi. Poluotvoren krug: Razočarenje će biti savladano. Više krugova: prevelika osjetljivost otežava zajednički život.
Linije kontakta: Linije ispod malog prsta. Njihov broj stoji za broj prijateljstva. Ako idu prema gore: srećne veze. Dole: nesrećne veze. Ispresijecane linije: veze pune sukoba. Marsov prst: ako je gornji dio palca velik: jaka volja. Ako je donji dio veći: više logike nego razuma.
Jupiterov prst: Što je više izrazit kažiprst to je jača pohlepa za vlašću. Ako je relativno kratak: Naklonost ka podložnosti.
Saturnov prst: Njegovo izraženost pokazuje naklonost ka oprezu i nagodbi.
Apolonov ili prst sunca: Domali prst pokazuje emocije. Ako je dug: Sklonost ka pretjerivanjem, ali takodje ka umetnickom temperamentu.
Merkurov prst: Pokazuje društvene talente. društven i živahan je onaj čiji mali prst dostiže do gornjeg dijela domalog prsta.
13.12.2012.

Pred nama je jedno neobično vrijeme brzine



Nema nikakve sumnje da je ovo stoljeće brzine. Istina je da nam današnji ubrzani svijet donosi ili obećava mnogo toga. Možda u budućnosti zakoračimo u svijet gdje će se stvari odvijati brzinom svjetlosti.

Jednoj grupi ljudi donosi blagostanje, sreću, lagodnost i tromost. Ali za sve nas ubrzani svijet znači skraćivanje vremena između plana i akcije, smanjivanje prostornih distanci, brzo postizanje željenog rezultata ili neočekivano pojavljivanje prepreke na tom putu. Ratovi se pojavljuju odjednom, da bi i pomirenje došlo vrlo naglo. Sve su to stvari koje se dešavaju vrlo brzo. Ko zna, možda u budućnosti zakoračimo u svijet gdje će se stvari odvijati brzinom svjetlosti. Ljudi bi zaista trebali osjetiti strepnju pred takvim svijetom u kome će se stvari dešavati brže nego što smo u mogućnosti da ih zamišljamo i procesuiramo...

Brzina postoji od stvaranja prostora

Brzina postoji još od stvaranja prostora, a poznata je od trenutka kada je nastao prvi čovjek. Iako su blagodati i opasnosti ovog svijeta, koje upoznasmo kada je ljudska noga kročila na njega, često tema naučne fantastike, brzina koja se nije pokorila Istini i pravdi vremenom je preuzela mozak i moć rasuđivanja čovjeka, šireći i konstantno se razvijajući, da bi dostigla današnji nivo i vjerovatno jedan vrtoglavi nivo u budućnosti. Dakle, brzina je svoje putovanje započela na ljudskoj nozi, zatim se prebacila na leđa pripitomljenih životinja, da bi prešla na točkove zaprežnih kola, odakle je prešla na sredstva sa pogonom na pedale, pa na motorna sredstva, i sada svoj put nastavlja vozeći se modernim prevoznim sredstvima. Danas ona juriša kako bi osvojila i anulirala sve postojeće distance. Doduše, prijenos slike i tona je još odavno prešao ispred mogućnosti prijenosa materije.

Pred nama je jedno neobično vrijeme

Pomenuti razvoj na polju brzine sa sobom je donio i određena olakšanja, lagodnost i komfor. Štaviše, u nekim situacijama ove nabrojane stvari su prešle i ispred brzine. E sad, da li je ova vrsta neuravnoteženog razvoja utjecala korisno ili štetno na ljudske vrijednosti? Ovo je pitanje koje bi se moglo razmotriti u okviru jedne zasebne platforme gdje bi se vršila komparacija između tehnološkog napretka i duhovno-materijalnih ljudskih vrijednosti, i to po pitanju njihovog mjesta i pozicije koju zauzimaju. Može se reći da smo u modernom dobu najvrtoglaviju brzinu upoznali zajedno sa strujom i svjetlom. Uz pomoć autobusa, brodova i aviona daljine su postale kraće, a svemirski brodovi i kapsule će učiniti da u budućnosti i do najudaljenijih mjesta stignemo za samo nekoliko sati, pa čak i minuta. S druge strane, uz pomoć razvoja na polju telekomunikacija, dani kada ćemo, odmarajući se u svojim domovima, imati mogućnost da pritiskom na jedno dugme osjetimo najčarobnije zvukove, boje pa čak i mirise, i na taj način doživimo vrtoglavo ubrzano vrijeme i prostor, sasvim sigurno nisu daleko. I zaista, pred nama je jedno neobično vrijeme u kome će stara čuda postati neinteresantna, a nova biti kratkotrajna. Štaviše, stvari će se odvijati tako brzo da će popravak dotrajalih aparata postati dio prošlosti...

Problemi koje tehnologija nosi sa sobom

Čini se da će svi oni uspjesi koje je čovjek u prošlosti uz pomoć nogu, konja ili kola ostvario u borbi sa brzinom i daljinom, a koji se i danas nastavljaju putem različitih sredstava, u budućnosti uz pomoć svemirskih brodova, kapsula i drugih telekomunikacijskih sredstava dostići jedan nivo koji je nezamisliv, donoseći sa sobom veliki broj olakšanja, ali i problema koje ne možemo zanemariti. Naravno da je nemoguće ne odati priznanje naučnim istraživanjima i pronalascima, kao i civilizacijskim čudima današnjeg doba... No, da li se brzina koja je dostignuta velikim trudom i zalaganjem i detaljnim pročešljavanjem kosmičke knjige stavila u službu nekog važnijeg cilja ili je sama po sebi bila cilj?

Svijet kao jedno globalno selo

Ukoliko su prostor, koji se svakim danom sve više i više smanjuje, pretvarajući se u jedno selo, i vrijeme, koje se neprekidno kompresuje i pokušava anulirati, zarobljeni u rukama brzine, koja nije postigla svoj pravi cilj i koja se uvijek nalazi korak iza njega, onda kakvu korist čovjek može očekivati od takve brzine? Ukoliko je želja da se stigne i do najudaljenijh dijelova kosmosa, da se istraži kompletan živi i neživi svijet, da se upozna svaki kutak ovog svijeta i da se ovlada najmisterioznijim stvarima, stala ispred ljudskih vrijednosti, potreba i želja, kako okarakterisati želju da saznamo tuđe državne, nacionalne i porodične tajne ili da te tajne otkrijemo drugima, nego li kao jednu globalnu sramotu? Ako današnja brzina nije došla sama po sebi, već je bila cilj i rezultat kojem se težilo, da li su onda današnji ljudi, koristeći se autobusima, vozovima, tankerima i avionima bržim od zvuka uspjeli da dostignu planirane ciljeve koji su postavljeni u kontekstu ljudskih vrijednosti? Možemo li reći da jesu i da sada ubrzano vrijeme i prostor, čije najave vidimo u naučnoj fantastici, možemo dočekati kao zamišljeni cilj i ideal u čijem se pravcu krećemo? Čini se kao da je poprilično teško dati afirmativan odgovor na ovo pitanje, s obzirom da se trenutna brzina nalazi daleko iza cilja koji bi se trebao nastojati postići...

Čemu služi brzina i tehnologija

Zamislite svijet u kome taksi-vozila, autobusi, vozovi, jahte, tankeri i avioni razvoze na sve strane raspuštene ljude koji nemaju nikakvog cilja i ideala, koji su zatvoreni naspram srčanog i duševnog života i koji nemaju nikakve brige u pogledu vlastitog kraja, kao da je riječ o običnim predmetima. Ili recimo svijet u kome ljudi uživaju u tehnološkim blagodatima kao kada djeca uživaju u čarima zabavnih parkova. Pa molim vas, čemu služi takva brzine ili takva tehnologija? Ukoliko se brzina koristi kako bi se za kratko vrijeme obavilo što više posla i stiglo na što više mjesta, i ako to ušteđeno vrijeme, zajedno sa učinjenim poslom i posjećenim mjestima ne služi nekim važnijim ciljevima, nego što je brzina sama po sebi, onda, riječima Junusa, nije li to uzaludno protračeno vrijeme?

Sve mora imati svoju svrhu

Ukoliko ne postoji definirana svrha brzine, te ukoliko ne postoji plan koji bi se koristio za realizaciju zacrtanog cilja, zar cijelo ušteđeno vrijeme i potrošeni trud neće biti poput potoka koji teče uzaludno, munje koja nestaje u praznini i kiše koja padne na pustinjsko tlo? Ustvari, brzina je samo jedna fizička pojava. Ukoliko se razmotri izvan okvira ideala i ciljeva kojima treba služiti, brzina ne može biti osnova za napredak i stub civilizacije, niti će postati sredstvo koje čovjeka vodi do nove vrijednosti. Još u vrijeme dok je hodio pješice ili jahao na leđima konja i kamile, čovjek je mogao da bude sretan i civiliziran. A opet, bilo je i perioda kada je uprkos svim materijalnim mogućnostima padala krv, a čovjek doživljavao noćnu moru, i kao danas bio u situaciji da povraća krv i umire na jedan način koji ne priliči ljudskom dostojanstvu.

Brzina nije primarna ljudska potreba

Brzina nikada nije bila primarna ljudska potreba. Ljudi su tragali za brzinom da bi došli do stvari koje su im potrebne. Oni koji tvrde da ljudi u apsolutnom smislu tragaju za brzinom ili oni koji zastupaju mišljenje da je brzina u potpunosti suprotna ljudskoj prirodi, sebe su doveli u jednu čudnu poziciju da brane prevozna sredstva i moderne telekomunikacijske mogućnosti ili da im se u potpunosti suprotstavljaju. Među njima je bilo onih koji su brzinu i njene proizvode dizali u nebo i bukvalno im se klanjali, prihvatajući ih kao neku vrstu apsolutne svetinje, kao i onih koji su neprijateljski stav prema beskorisnoj brzini koja nema cilja i ideala iskazivali tako što su bili protiv svega što nam je moderno vrijeme donijelo. Ustvari, i jedni i drugi jesu ljudi koji su zapeli za brzinu i koji je vrlo apstraktno doživljavaju i tumače.

Brzina treba biti u službi ideala

Brzina ne bi smjela da prevaziđe svoju svrhu, štaviše, uvijek bi trebala da bude iza cilja kome služi. Dakle, ukoliko brzina ljude usmjerava prema njihovim ciljevima, omogućuje im da ih ostvare, sa tim ostvarenjem donosi mir i sreću, okončava samoću i spaja ljude, omogućava da se bez odlaganja krene na rješavanje svakog problema kako se ne bi urušila opća ravnoteža i međudržavni balans, doprinosi rješavanju ovosvjetskih i onosvjetskih problema, ubrzava naučno istraživanje i dovodi do naučnih pronalazaka, onda za nju možemo reći da je sveta i uzvišena... No, ako joj oduzmete sve ove osobine i ostavite je samu, onda se pretvara u jednu beznačajnu stvar... Ovaj način razmišljanja koji u svom fokusu ima cilj i ideal jeste ono što nas razlikuje od drugih, jer mi brzinu ne doživljavamo kao proizvod neke fantazije, nego je vidimo u službi ideala i dajemo joj značenje koje dolazi iz usta koja danonoćno izgovaraju sve ono što je usmjereno prema idealu.

Danas smo svjedoci da se neki pobornici brzine, koji ne poznaju svrhu i cilj života, dive strojevima koji nas u roku od nekoliko sati mogu odvesti u svemir ili aparatima koji za samo nekoliko sekundi odnose ili donose ton i sliku sa prostora koji su udaljeni i po nekoliko hiljada kilometara. Umjesto da razmisle o svrsi, značenju i rezultatima ovih modernih sistema, oni se kao telad iščuđavaju brzini, izostavljajući potencijalne koristi koje možemo imati od te brzine.

03.12.2012.

Oni što ponižavaju Bosnu završit će na smetljištu historije


On je u ovom trenutku, bez dvojbe, prvo ime regionalnog glumišta. Fenomenalni Rudo, genijalni Zeko, neponovljivi poručnik Safet Pašić, sjajni Ibro, nenadmašni Aca, Bogoljub Šaulić u "Audiciji"... Bilo koji izazov da se postavi pred Emira Hadžihafizbegovića on briljira, svojom glumačkom genijalnošću publiku ostavlja bez daha, a Sarajevo još bruji o njegovoj roli Rude (Hajrudina Pešte) u predstavi "U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce".

Moj brico Safet

Dogovoriti i uraditi intervju s Hadžihafizbegovićem nije baš jednostavan novinarski zadatak. Za izjave o ulogama, projektima, angažmanima on je, uglavnom, na dispoziciji sedmoj sili. Ali, u intervjuu kakav je ekskluzivno dao u današnjem broju našeg lista, otvoreno, kao nikada do sada i, kako sam kaže, iskreno i od srca, govori o politici, glumi, privatnom životu. Prema vlastitom priznanju, već dvije godine nije na ovakav način govorio za bh. medije.
 
Kao prvo, čestitke za fenomenalnu izvedbu u predstavi "U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce". S kakvim emocijama ste nakon premijere sišli sa scene?

- "Zvornik" je predstava psihološkog realizma i kao u "Žabi" rijetko kada se realan život i teatarska iluzija tako surovo sudare na sceni. Poslije takve vrste predstava ja sam k'o "probušeni fudbal". Prazan i teško se vraćam u normalnu komunikaciju. Pogotovo što su dijelovi tih priča i dijelovi mog života. Uhvatim se u obje predstave kako igram sam sebe.

"Zvornik...", "Smrt čovjeka na Balkanu", novi Sviličićev film, najava angažmana u Dubaiju... Nakon što ste se oporavili od nedavnog pada i povrede nastavili ste punom parom. Vi, čini se, često zaboravljate na zdravlje?

- Gluma je ljubomoran posao. Traži čovjeka cijelog i sve vrijeme. Ne pušta te nigdje i ljuti se kad joj nisi posvećen. Zdravlje! Da, u pravu ste! Trebao bih možda racionalnije pristupati svom pozivu, više se odmarati, malo "potegnuti ručnu", a opet, s druge strane, bilo bi zaista neprofesionalno početi odbijati uloge. Robert de Niro kaže da su najplodnije glumačke godine između 45. i 60. Meni je 51. Kad ću raditi, ako neću sada. Sublimirao sam razna životna iskustva i to se po mojim posljednjim ulogama da jako osjetiti.

U ovom trenutku najcjenjeniji ste i najtraženiji glumac u regionu. To je svakako veliko priznanje za Vas, a zna li BiH cijeniti Vaš i uopće uspjeh svojih umjetnika?

 - Trebalo bi, prije svega, odgonetnuti tu metaforu u obliku pitalice "zna li BiH cijeniti svoje umjetnike". Koji su to zapravo segmenti bh. društva koji bi trebali valorizirati uspjehe umjetnika van njenih granica. Jesu li to kasirke u "Mercatoru" i vozači GRAS-ovih autobusa ili je to nekakav intelektualni i akademski establišment koji uspostavlja parametre uspjeha. Meni su važniji ovi prvi. Moje kasirke i moji vozači autobusa, vodoinstalateri, medicinske sestre, pekari, električari, poštari, studenti i, naravno, misleći intelektualci koji su realizirani.

Bojim se da ova druga kasta nerealiziranih intelektualaca i akademika uglavnom nije naučena da se raduje uspjesima bh. umjetnika. Ovaj odgovor je osobne naravi. Ovo su rečenice izgovorene u hipu, s ozbiljnim iskustvenim uporištem i situacijama koje su mi se godinama dešavale u kulturnom ambijentu Bosne i Hercegovine, a vezano za moje uspjehe i nagrade koje sam dobivao diljem svijeta. Ovdje cijelo jedno stoljeće neuspješni i anonimni tiraniziraju uspješne i dokazane. Pa nisu Mešu otjerali iz Bosne, a Maka Dizdara duhovno i fizički "ubili" radnici "Šipada". To je projekt misleće i netalentirane Bosne u kojoj i dan-danas desetine Salijerija u teatru, na filmu, u slikarstvu, književnosti, muzici, liježu i ustaju s "vučijom pljuvačkom" spremni da grizu i otkidaju komade kulturnog blaga nastalog kao posljedica pameti i talenta drugih.

Te kulturne hijene smještene su malo u institucijama kulture, malo u politici, malo u medijima. Vrše neprestani mobing na mjesta s kojih se dodjeljuju pare bh. kulturi. Hermetizirani su na principu masona i nerijetko znaju iskonstruisati svađu između sebe samih kako bi zamaskirali svoje postojanje.

Sad se vraćamo na početak pitanja. Meni lično važnije je da me iskruži iz novina i stavi iznad ogledala u svom frizerskom salonu moj brico Safet nego da mi hvalospjeve odaju licemjeri o kojima sam već govorio. Oni te nerijetko znaju hvaliti, a iza leđa ti pripremaju dženazu.

Godine prevare

Jeste li ikada pomišljali da se s porodicom preselite u neku drugu državu? Vjerujem da bi Vam u Srbiji i Hrvatskoj širom otvorili vrata.

- Nikada ne bih otišao iz Bosne. Bosna i Hercegovina je uz Boga, moju porodicu i moj posao, dakle glumu, jedan od četiri stuba na kojima sam ja ankerisan i na kojima stojim ovih 50 godina. Nije lako Bosnu i Hercegovinu do kraja i istinski turit u dušu. Mnoge je stid voljeti Bosnu. Voljeti je onako kako su je voljeli bosanski šehidi, kako je voli nana Fata Orlović, Edin Džeko kada se u Njemačkoj i Engleskoj nakon osvajanja prvenstava tih zemalja umota u bh. zastavu. Bosna je 20 godina na aparatima i u intenzivnoj njezi, ali dat će Bog da ustane iz kreveta, ozdravi i punih pluća hospitalizaciju ostavi iza sebe.

Bosna svoje dušmane pusti da se na njoj iživljavaju, da je pljuju i ponižavaju, da bacaju i pale njene zastave, da dijele na salvetama u Karađorđevu i u stonim mjestima oko Banje Luke i Mostara, da joj zvižde na himnu i da ne slave njene praznike, da je proglašavaju Frankenštajnom i da joj srce vade. A kad njoj, Bosni i Hercegovini, dojadi, ona se samo propne na zadnje noge i dušmane strese sa sebe. Tako to ona radi stoljećima i ide dalje, a zakržljale dušmanske psihologije skončaju svoje bijedne živote i historija ih zaboravi za sva vremena. To je Bosna. Svi oni koji ponižavaju Bosnu i Hercegovinu završit će na smetljištu historije.

Bosna i Hercegovina prolazi kroz težak period, neki smatraju i sudbonosan. Kakva sudbina, prema Vama, čeka našu zemlju?

- Nad građanima BiH izvršena je duhovna i politička lobotomija. Svi se mi pomalo krećemo k'o Džek Nikolson na kraju filma "Let iznad kukavičjeg gnijezda ". Kao pripadnik bošnjačkog naroda ja zaista nemam problema s populističkim i separatističkim izjavama Milorada Dodika, niti me sekira Čovićeva izjava nakon izbora, kako se on javlja iz stonog hrvatskog grada Mostara. Oni tako mobiliziraju svoja glasačka tijela, možda i ne misleći do kraja tako kako im zvuče izjave, a i od tih izjava nikada neće biti ništa. Fokus mog političkog interesa jeste šta to čini bošnjačka politika.

Kad neko preuzme historijsku odgovornost nad jednim narodom i njegovom političkom profilacijom, nad njegovom državotvornom sviješću, a tako se deklarirala SDA, a pri tome se u posljednjih osam godina nakon smrti rahmetli predsjednika Izetbegovića pretvori u korporacijsko preduzeće s personalnim hedonizmima i zaboravi na svoju elementarnu stranačku zadaću, izgradnju države Bosne i Hercegovine i Federacije unutar nje, kada druga bošnjačka stranka SDP istjera iz svojih redova takve ljudske i političke gromade kakvi su rahmetli profesor Nijaz Duraković, Bogić Bogićević, Miro Lazović, Željko Komšić, kada nekada treća većinski bošnjačka stranka SBiH izbaci krilaticu "sto posto BiH", a onda njeni predstavnici 15 godina ne odu nikada u Banju Luku ili Trebinje, kada groteska bošnjačkog političkog bića naraste do te mjere da Bošnjak koji ne zna ko je Marlon Brando postavlja direktore ozbiljnih institucija, onda se s pravom može reći da je za stanje u kojem Bosna i Hercegovina isključivi krivac bošnjačka politika.

Evo, ako RS ostavimo po strani kao entitet gdje bošnjačka politika nije mogla izvršiti veliki utjecaj i kreirati politički i društveni ambijent, šta je s Federacijom, šta je sa životom ljudi u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Bihaću, Mostaru, Travniku, Konjicu, Kladnju i Visokom. Nema tu ni Dodika ni Čovića. U tim mjestima egzistencija ljudi stavljena je u ruke bošnjačkim političarima, a ne Čoviću i Dodiku, pa šta imamo? Katastrofu i to tešku. Vidjet ćemo šta će uraditi osnivač Vašeg lista i nosilac predsjedničke funkcije u SBB-u. Stupili su na scenu i treba sačekati. U svojoj predstavi "Godine prevare" napisao sam sljedeću rečenicu: "Kad svaki Bošnjak stane pred ogledalo i sam sebi odgovori na pitanje je l' on to voli Bosnu u sebi ili sebe u Bosni, tek onda moći ćemo znati koliko volimo svoju državu". Mislim da je tu kvaka. Ogromna većina bošnjačkih političara voli sebe u Bosni, a ne Bosnu u sebi. Molim Boga da se taj odnos promijeni.

Stojite li i danas iza "Godina prevare"?


- Da! Ponosan sam na tu predstavu. I danas je aktuelna i u pozorišnoj estetici moderna.

Pomnožen s nulom

Nekoliko godina bili ste ministar. Zašto ste se povukli iz političkog života? Je li tačno da ste u fazi napuštanja SDA?

- To naprosto nije istina i čista je špekulacija. Da, istina je da ja politički apstiniram i da sam zamrznuo sve svoje aktivnosti u SDA, ali SDA nisam napustio, niti mislim. To što se nisam našao na istom fonu s postojećom garniturom nije dovelo ni do kakvih tuča, ni incidenata. Naprotiv, ja imam korektan odnos i s predsjednikom Tihićem i s Bakirom Izetbegovićem. Ali sama činjenica da nakon kongresa od stranačkih foruma nisam predložen, niti sam član Savjeta za kulturu, koji broji 20 članova, zorno govori o tome da sam ja u SDA otprilike pomnožen s nulom.

I na kraju - u Osijeku režirate predstavu prema Vašem tekstu.

- Da. To je veliko priznanje za mene. A što ne reći i za bh. teatar. U Osijeku režiram svoj tekst "Cijena sreće" rađen prema motivima moje predstave "Tarik nije dio tala". U prilagođavanju ovog teksta hrvatskom govornom području mnogo mi je pomagao i dramaturg zagrebačkog teatra "Gavela" Dubravko Mihanović, inače pisac kultne predstave" Žaba".

Uči i čitaj u ime Allaha

Koje vrijednosti želite usaditi kćerki i sinu?

- Nema tu nekog posebnog recepta. Mislim da su neke faze kod moje djece apsolvirane i da su neke dječije bolesti savladane. Edin je momak od 22 godine i studira političke nauke, Amra je treći razred Bošnjačke gimnazije i priprema se, ako Bog da, da upiše produkciju. Odgojeni su u duhu Bosne. Ničeg previše, sve s mjerom, široko srce, ljubav prema ljudima, šege i šale. I, naravno, ništa bez Ikre bismi rabbike - uči i čitaj u ime Allaha.

Volio bih igrati heroje odbrambenog rata u BiH

Koja uloga bi bila ostvarenje Vašeg glumačkog sna?

- Ma, nemam ti ja takvih želja. Ali, ako bih morao odgovoriti... Volio bih nekada da igram, a godine su već poodmakle pa se bojim da neću imati šanse, heroje odbrambenog rata u BiH. Volio bih igrati Hajru Mešića, Izeta Nanića, Mithta Hujdura Hujku, Mehdina Hodžića Crnog labuda, Nesiba Malkića, Safeta Zajku, Envera Šehovića, Zaima Imamovića... Kakvi su to veličanstveni ljudi bili, i svi oni koje su oni vodili.

Kusturica je veliki i svira bas gitaru, mi smo sitna buranija

Vaše mišljenje danas o Emiru Kusturici?

- Ne znam šta bih više rekao u vezi s tim pitanjem. Kako godine prolaze, sve se manje "ložim" na tu priču o Kusturici. Boravio sam nedavno sedam dana u Beogradu u sklopu premijere srbijanskog filma "Smrt čovjeka na Balkanu", u kome igram glavnu ulogu. Nikada u svojoj karijeri nisam imao takvu medijsku pozornost. Dao sam više od deset intervjua. Neizostavno pitanje svih medija bilo je moje mišljenje o Kusturici. Moja posljednja polemika s njim završena je njegovom blasfemičnom izjavom kako urednik "Slobodne Bosne" Senad Avdić i ja imamo face za kojima nam rođene majke ne bi zaplakale.

Možete misliti o kakvoj se posrnuloj ličnosti radi kada u kontekstu razmjene mišljenja s drugim ljudima spominje njihove majke. Gostujući u Beogradu u jednom vrlo gledanom tok-šouu, rekao sam kako u odnosu između mene i Kusturice postoji emotivni debalans. Mnogo se više ja bavim njime i tematiziram ga u smislu da mi je stalo da se dohafiza, pospe pepelom i dođe popiti piće s rajom u Sarajevu, nego što se negdanji omladinac s Gorice interesuje za moj život.

Zašto bi čovjek koji puši kubu s Maradonom, ispija viski s Džonijem Depom i dobiva ordenje od Putina trebao da se bavi nekim glumcem iz Sarajeva i Bosne. Zašto bi vlasnik cijele jedne planine i prijatelj moćnog političkog tajkuna Milorada Dodika dolazio u Sarajevo na sahranu svom kumu Zoki Bilanu ili se sekirao zbog teške saobraćajne nesreće koju je u Holandiji doživio nekadašnji mu prijatelj iz "Šetališta" Zlatan Mulabdić. On je veliki i svira bas gitaru, mi smo sitna buranija.

28.11.2012.

Kada je potrebno jesti voće?

Jedan od uslova potrebnih za zdrav život je uravnoteženo unošenje proteina, masnoća i ugljikohidrata. U popularnom jeziku ugljikohidrati se nazivaju šećerima (saharidima). Šećere koji sadrže samo jedan molekul šećera nazivamo monosaharidima, koji sadrže dva molekula šećera disaharidima, a one koji sadrže više od dva molekula šećera nazivamo polisaharidima. Šećeri koje pojedemo cijepaju se u probavnom traktu na monosaharide glukoze, fruktoze i galaktoze. Skoro svi monosaharidi apsorbirani kroz tanko crijevo u jetri se prvo pretvaraju u glukozu. Ovaj proces pretvaranja je važna djelatnost jetre. Od šećera koji dospijevaju u krv 80 posto je glukoza. To je razlog što u krvi ima vrlo malo fruktoze i galaktoze. Zbog toga se prihvata kao normalno da u krvi nema fruktoze i galaktoze i kad se kaže “šećer u krvi“, ustvari se misli na glukozu. Pošto glukoze ima najviše u grožđu, naziva se grožđanim šećerom; fruktoze ima najviše u voću, pa je nazivamo voćnim šećerom; galaktoze ima najviše u mlijeku, pa se naziva mliječnim šećerom. Najvažnija posebnost fruktoze je u tome što je ona slađa u odnosu na druge proste šećere. Kada se u sitom stanju povećava količina glukoze u krvi, pankreas luči inzulin čija je zadaća da je smanjuje. Inzulin smanjuje šećer u krvi onda kad glukoza iz krvi prodire u tjelesne ćelije gdje se pretvara u energiju tijela. Ona ima i posebnu ulogu u skladištenju viška potrebne glukoze u jetri i to u obliku glikogena. Nakon što ispuni glikogenske depoe u jetri i skeletnim mišićima, glukoza se skladišti kao masnoća. Depo masnoća ima ulogu zalihe u dugotrajnom periodu gladi. Po čemu se fruktoza razlikuje od glukoze i galaktoze? Glukoza i galaktoza su ovisni o soli i aktivno se apsorbiraju. Dakle, ako nema soli, ovi šećeri se ne mogu apsorbirati iz crijeva. Naprimjer, so je neophodna za apsorpciju glukoze iz krompira. Znači, ako je krompir posoljen, onda glukoza iz krompira lahko prelazi u krv. Međutim, so nije potrebna kad se fruktoza apsorbira iz crijeva. Apsorbiranje fruktoze iz crijeva teče lahko zbog vlakana iz voća, jer vlakna voća sprečavaju ili uravnotežuju prelazak fruktoze u krv. Međutim, ako se fruktoza konzumira kao voćni sok, ona se, zbog malog broja vlakana, brzo apsorbira i prelazi u krv. Glukoza, koja raste u krvi nakon jela, stimulira neuroni centar sitosti u hipotalamusu, pa se osoba, nakon unošenja glukoze u organizam, osjeća sitom. Istovremeno se potiskuju neuroni centra gladi i tako nestaje osjećaj gladi. Povećanje aminokiselina i masnih kiselina u krvi, također, potiskuje osjećaj gladi i stimulira osjećaj sitosti. Međutim, fruktoza potpuno drugačije djeluje na čovjeka. Fruktoza, bez obzira na količinu koju čovjek unese u organizam, ne stvara osjećaj sitosti, niti potiskuje glad. Naprotiv, sve dok osoba jede hranu bogatu fruktozom, željet će jesti još više. Stimuliranje osjećaja sitosti fruktozom moguće je tek nakon transformiranja u glukozu u jetri. Kako treba trošiti voće? Pošto u voću ima puno šećera fruktoze, umjesto konzumiranja prirodnih ili industrijskih voćnih sokova trebalo bi radije koristiti sirovo voće. Voće bi se trebalo konzumirati najmanje jedan sat prije ili najmanje dva sata poslije jela. Fruktozi iz voća treba dati vremena da bi se apsorbirala iz crijeva i transformirala u glukozu u jetri. To će rezultirati smanjenjem apetita i konzumiranjem manje količine hrane. Ako se voće uzima nakon jela, proces pretvaranja fruktoze u glukozu kasni, jer su depoi hrane puni, a jetra je zauzeta drugim hemijskim radnjama. Tako fruktoza u krvi raste, a apetit se ne može smanjiti. Kao posljedica rasta masnoća u krvi, pojavljuje se masna jetra. Kod onih koji imaju naviku da jedu previše voća, nakon jela, mogu se pojaviti tvrdoća arterija i ciroza. Istraživanje rađeno na pokusnim životinjama pokazalo je da je glukoza razlog osjećaja sitosti u hipotalamusu i potiskivanja gladi, ali da se osjećaj gladi pojačava kad fruktoza potiskuje utjecaj glukoze. Inzulin umanjuje štete koje izaziva nakupljanje šećera u krvi, a značajnu ulogu ima u lučenju leptina iz masnih tkiva. Pošto leptin ima važnu ulogu u prevenciji debljine, inzulin pomaže i mršanju čovjeka. Hormon leptina stimulira nervne ćelije u hipotalamusu i tako uzrokuje da čovjek manje jede. Međutim, fruktoza ne izaziva lučenje inzulina, ne može utjecati ni na lučenje leptina, pa tako ne može stvarati ni osjećaj sitosti. Grelin je hormon koji se u trenucima gladi izlučuje iz želučanih ćelija u krv. Ovaj hormon, koji je posrednik u proizvodnji lučenja želučane kiseline, pokazuje svoje djelovanje na hipotalamusu; razlog je buđenju apetita zbog osjećaja gladi. Kad je čovjek sit, uporedo sa povećavanjem glukoze u krvi, jača i lučenje inzulina. To vodi porastu hormona leptina, a leptin otvara put smanjenju lučenja grelina. U konačnici dolazi do veće apsorpcije fruktoze u crijevima nego glukoze. Fruktoza koja raste u krvi izaziva smanjenje ili nedovoljno lučenje inzulina. U toj situaciji čovjek nastavlja da jede zato što mu nije probuđen osjećaj sitosti. Fruktoza i bolest Slobodno kruženje masnoća u krvi šteti arterijama. Zbog toga se masnoće prenose u prijenosnim molekulama nazvanim lipoproteini (HDL, VDL i VLDL) i oni mogu biti visoke, niske ili veoma niske gustoće. VLDL u krvi (veoma niske gustoće) se dijeli sa enzimom na kojem se nalaze neutralne masnoće (trigliceridi). Ovim dijeljenjem sa prijenosne molekule ulazi u ćelije masti i tamo se deponuje kao masnoća. Na taj način se, posredstvom hormona inzulina, pojačava prolaženje masnoća iz krvi u masno tkivo. Pri konzumiranju fruktoze kroz hranu, pošto inzulin nema ulogu poticatelja izlučivanja, masnoće se nakupljaju u krvi i jetri i vremenom pripremaju teren oštećenjima jetre i tvrdoći arterija. Kod pokusnih životinja je, kao rezultat ishrane fruktozom, uočeno da se proizvedene masnoće iz tkiva slijevaju u jetru, a kao rezultat toga povećava se rizik od masne jetre i krvi. Dva su razloga tom slijevanju: prvi, dok fruktoza izaziva povećanje enzima, proizvođača masnoća u jetri, tog utjecaja nema u tkivu masti; drugi, fruktoza igra ulogu prepreke u pretvaranju glukoze u masnoće u masnom tkivu. I kod ljudi je uočeno da je potrošnja fruktoze razlog rasta masnoće u krvi. Prekomjerna upotreba fruktoze je razlog povećanja proizvodnje masti u jetri. Graničnik brzine raspadanja glukoze u jetri je enzim fosforfruktokinaz. Kod razlaganja fruktoze, međutim, nema tog ograničavanja brzine. Tokom tog procesa proizvodi se glukoza, glikogen, piruvat, laktat, glicerol i acilni dio acil glicerolina. Njihova produkcija se ne može ograničiti. Rezultat ove prekomjerne proizvodnje je višak triglicerida u jetri, a zbog toga dolazi do prekomjerne proizvodnje VLDL. Primijećeno je da je za 35 posto veći rizik za srčane bolesti kod osoba koje dnevno konzumiraju pića zaslađenog sa dvije ili više kutija fruktoze. U nekim istraživanjima na pokusnim kunićima ima pokazatelja da je ishrana fruktozom razlog visokog pritiska. Također, ima veoma puno radova o tome da je prekomjena potrošnja fruktoze uzrok otpornosti inzulina i u jetri i u perifernim tkivima, pa na taj način fruktoza može biti i uzročnik šećerne bolesti. Jedno istraživanje je utvrdilo da prekomjerna potrošnja fruktoze nosi rizik od bubrežnih bolesti, glomeruler hipertenzije, renalnog oštećenja, upala (inflamacije) i oštećenja na bubrežnoj cijevi i tkivu. U istraživanju koje je vršeno između 1988. i 1994. godine, a u kojem je učestvovalo 21.483 Amerikanaca starijih od dvije godine, uočeno je povećanje dnevne potrošnje fruktoze od 37 g (8 posto ukupnih kalorija) na 54,7 g (10,2 posto). Najveća potrošnja je bila među mladima. Primijećen je paralelni rast konzumiranja fruktoznih napitaka i debljine. Gazirana pića imaju još veću količinu fruktoze, a istraživanje sprovedeno na 1.749 mladića i djevojaka je pokazalo pozitivnu vezu između indeksa tjelesne mase (BMI) i potrošnje gaziranih pića. Brojni su radovi koji potvrđuju ova istraživanja. Jesu li štetni voćni sokovi? Sirup fruktoze se posljednjih godina upotrebljava u prehrambenoj industriji u sve većim omjerima. Prema izvještaju Uprave za hranu i lijekove Sjedinjenih Američkih Država (FDA) za 2000. godinu, sirup fruktoze je šećerna smjesa koja sadrži više od 50 posto fruktoze. Osim toga, postoji i sirup koji sadrži 90 posto fruktoze, ali njegova upotreba u svijetu je ograničena. Slatkoća sirupa fruktoze liči na čajni šećer. Sirupi od 50 posto fruktoze imaju skoro jednaku slatkoću kao čajni šećer (saharoza). Pošto ima osobinu upijanja vlage, ona sprečava sušenje prehrambenih proizvoda. Zbog visokog stepena slatkoće najčešće se upotrebljava u aromatiziranoj hrani, posebno u gaziranim pićima i voćnim sokovima. Sa visokim osmotskim tlakom (ekstrakcijom vode) ne dozvoljava produkciju mikroba u prehrambenim proizvodima i ima ulogu u otpornosti tih proizvoda na mikrobe. Sirupi koji sadrže 42 do 55 posto fruktoze koriste se u pekarskim proizvodima, različitim proizvodima od žitarica, mliječnim prerađevinama i gotovoj hrani, u gaziranim i negaziranim pićima, u sladoledu i zaleđenim slatkim proizvodima. Sirupi sa visokom fruktozom se upotrebljavaju za obaranje učinka vode u hrani i za sprečavanje kvarenja hrane. Zbog čestih radnji pročišćavanja koja se sprovode u fazama proizvodnje sirupa fruktoze, količina pepela je jako niska, a boja proizvoda je vodenasta i prozirna. Zbog toga je ista i boja industrijske hrane u kojoj je upotrijebljen sirup fruktoze. Gustoća sirupa fruktoze, te stabilnost te gustoće su manji u odnosu na sirupe glukoze i zbog toga nema izgled agde, nego je tečna kao voda. Kako treba trošiti šećer nakon jela? Naše tijelo traži šećer, posebno nakon konzumiranja masne i teške hrane. Šećer je potreban organizmu kako bi masnoće bile deponovane u masnom tkivu. Ovaj šećer, međutim, bi trebalo da je glukoza, nipošto fruktoza. Znači, nakon jela se može jesti šećer, jer će on pomoći da se izbace masnoće iz krvi. Ipak, to bi trebalo biti uz pomoć prirodnih šećera kao što je pekmez, a ne voćem. Baklava napravljena sa industrijskim šećerima (fruktozom) ili slatkiši neće biti korisni, nego će nanijeti štetu. Kao zaključak, potrošnja sirupa fruktoze, koji se dobija iz kukuruzne nišeste, posljednjih je godina u postepenom porastu. Sirup fruktoze se upotrebljava u gaziranim pićima, u voćnim sokovima, u baklavi i sličnim slatkišima. Sirup fruktoze se bira zato što ima zaštitne osobine (slađi je) i zato što ima jednu vrstu veze sa ishranom zbog utjecaja na buđenje apetita. Sirup fruktoze se dobija pretvaranjem u fruktozu sa izomeraz enzimom prirodne glukoze u kukuruzu. S te tačke, porast koji se vidi u potrošnji fruktoze je, ustvari, djelo čovjeka koji je poremetio uravnoteženu količinu šećera koja se nalazi u prirodnim prehrambenim tvarima. Prekomjerno trošenje sirupa fruktoze može izazvati metabolički sindrom prekomjerne debljine, aterosklerozu, hipertenziju, bolesti srca i bubrega.

28.11.2012.

Da li je organska hrana bogatija s aspekta hranjivosti?

Da bismo mogli proizvesti hranu koja će moći ishraniti svjetsko stanovništvo u porastu, modernim poljoprivrednim djelatnostima savremenog doba se pokušava dobiti maksimalan prinos po jedinici površine. S druge strane, i proizvodnja kvalitetne hrane je važno pitanje, a interesiranje ljudi za tu temu je danas posebno poraslo. U zaostalim društvima ljudima je veoma važno da nađu hrane koliko da napune stomake. Zbog te njihove želje da samo otklone glad, kvalitet hrane, tj. proteini, vitamini i minerali ne predstavljaju posebnu važnost. U razvijenim društvima, međutim, nema zabrinutosti da se neće moći doći do hrane, pa je živa pažnja usmjerena na kvalitet hrane, na to da li nosi ili ne nosi rizik u pogledu kvaliteta i zdravlja. Za ljude u takvim zajednicama je jako važno koliko se u sastavu hrane nalazi jedinjenja potrebnih čovjeku, da li se u njoj nalazi ili ne nalazi ostataka štetnih hemijskih tvari. Posljednjih godina se kao odgovor na ovo zanimanje ljudi u prehrambenoj proizvodnji počela češće upotrebljavati nova terminologija: organski uzgoj i organska hrana kao njegov proizvod. Organski uzgoj i proizvodi Šta je to organski uzgoj i razlikuje li se organska hrana od drugih? O tome koliko se organska hrana razlikuje od hrane dobijene od poljoprivrednih prinosa na tradicionalni način raspravlja se i na naučnim skupovima. Da li je možda hrana proizvedena organskim uzgojem bogatija sa stanovišta hranjive vrijednosti koju sadrži? Ili se u njoj, ustvari, nalazi manje tvari štetnih po ljudsko zdravlje? Zašto ljudi više traže ovu hranu? Odgovor na ova pitanja može se dati iz nekoliko uglova. Organski uzgoj kao sistem u kojem se ne upotrebljavaju tvari s ulogom u kontroli rasta (hormoni), sintetička đubriva i pesticidi (insekticidi), oblik je zemljoradnje u kojem se vrši certificirana proizvodnja pod kontroliranim uvjetima, u kojem se vodi biološki rat protiv štetočina i uz mehaničku sjetvu i promjenu sjemena, da bi sačuvali plodnost zemlje, osigurali tvari potrebne rastinju, vodili kontrolu o štetnim bubama i borili se s bolestima i korovom. Proizvodi koji se uzgajaju koristeći ovakve metode nazivaju se „organskim proizvodima“. U različitim zemljama se nastoji osigurati uzgoj organskih proizvoda pod kontroliranim uvjetima donošenjem propisa u ovoj oblasti. Organski proizvodi biljnog porijekla se proizvode bez upotrebe hemijsko-sintetičkih pesticida i vještačkog đubriva kojem je dat naziv „mineralno đubrivo“. U organskom uzgoju se kao đubrivo ne mogu koristiti tvari dobijene iz otpadnih materija iz kanalizacije. I okolina prostora na kojem se vrši organski uzgoj treba biti čista. Koristiti prirodno đubrivo Propisi u vezi s organskim uzgojem apsolutno zabranjuju upotrebu sintetičkih lijekova i vještačkog đubriva. Cilj toga je da se iskoriste ekološki mehanizmi koji se odvijaju u prirodi. Umjesto upotrebe vještačkog đubriva siju se naizmjenično različiti proizvodi i koristi prirodno đubrivo dobijeno sa stočnih farmi, da bi se povećala hranjivost zemlje, a sve cilju stvaranja izvora hrane za biljku. Već godinama jedan dio ljudi u zapadnim društvima insistira na organskom uzgoju. Primjećujemo da se to radi u mnogo manjoj mjeri u vjerskim zajednicama. Pored toga, uz povećan senzibilitet prema zagađenju okoline i uočavanje drugih negativnih posljedica razvijene tehnologije, pesticidi su se počeli puno manje koristiti. S druge strane, da bi se preduprijedilo zagađenje okoline, poticaj organske proizvodnje je prihvaćen kao metod. Devedesetih godina prošlog stoljeća povećana je potražnja za organskim proizvodima od strane potrošača. Zbog tog zahtjeva je dosta poljoprivrednika počelo s organskim uzgojem. Prihvatanjem organskog uzgoja kao metode u politici zaštite okoline počelo se s različitim poticajima poljoprivrednicima da bi razvijali organsku proizvodnju, i to naročito u evropskim zemljama. Približavanje savremenim uzgojem na taj način proizvodnog prinosa postignutog ovim metodama, onima koji praktikuju savremeni uzgoj, učinilo ga je privlačnijim. Postoje dva različita gledišta u vezi sa organskom hranom Prvo je ono, ranije spomenuto, gledište iza kojeg stoje zagovornici organskog uzgoja: „Organska hrana je puno korisnija u pogledu ljudskog zdravlja u odnosu na one dobijene savremenim metodama“. Zbog toga se u svijetu povećava količina hrane proizvedene organskim uzgojem. Naprimjer, zna se da je 1990. godine organskim uzgojem proizvedeno približno jedan posto od ukupne prehrambene proizvodnje u Njemačkoj, da je u zemljama Evropske zajednice do 2000. godine udio organske hrane u ukupnoj proizvodnji 2,5 posto i da se taj procenat svake godine povećava. Za razliku od toga, za zagovornike drugog gledišta, pak, nema značajne razlike između organske hrane i hrane dobijene modernom poljoprivredom. Kao razlog za to tvrdi se da organski proizvodi sazrijevaju u nutritivno nedovoljnoj sredini, da zbog nekorištenja vještačkih lijekova protiv bolesti ostaju nezaštićeni, da sadrže puno manje proteina, ugljikohidrata i vitamina što ima za posljedicu povećavanje količine tvari koje se nazivaju „sekundarnim metabolitima“, a što je u vezi sa odbranom biljke, te da je to sve štetno po ljudsko zdravlje. U takvoj situaciji padaju na um dva pitanja: - Da li organski proizvodi sadrže manje ili više vitamina, minerala, sekundarnih metabolita i nekih nutritivnih elemenata, u odnosu na one koji su proizvedeni savremenim metodama? - U kolikoj su mjeri ove nabrojane tvari korisne ili štetne po ljudsko zdravlje? Usporedba namirnica dobijenih organskim uzgojem i savremenim metodama U istraživanjima napravljenim na žitaricama, nije pronađena neka razlika između organskih i drugih proizvoda u pogledu minerala i vitamina B. Istraživanje rađeno na pšenici i raži donijelo je iznenađenje zbog puno manje količine proteina u organskim proizvodima. To je, za pšenicu koja se upotrebljava u pekarskim proizvodima, nepoželjna situacija. Zbog mišljenja da se upotrebom vještačkog đubriva biljka obogaćuje u pogledu nitrata, vrlo mala količina nitrata u organskim proizvodima vezana je za nekorištenje vještačkog đubriva. Samo vitamina C i elemenata kalaja i fosfora ima više u organskim proizvodima. U poređenju sa stanovišta vitamina A, B1 i B2 u nekom voću i povrću nije primijećena neka razlika između istih proizvoda uzgojenih na oba načina. Primijećeno je, međutim, da je veća količina vitamina C u organskim proizvodima. U istraživanjima urađenim na mlijeku i mliječnim proizvodima otkrilo se da je nutritivni sadržaj uzetih uzoraka mlijeka isti kod organskih proizvoda i drugih. Ali, uočeno je i da je u organskim proizvodima puno manje poljoprivrednih lijekova koji se nazivaju „hlorisani hidrokarboni“. Od autoriteta je potvrđeno da je količina tih lijekova u savremenim proizvodima ispod granica vrijednosti, dok je, pak, količina nitrata veća u organskim proizvodima. Teško je stvoriti opću sliku zbog toga što je za takve situacije malo primjera. U odnosu na hranu koja se daje stoci prirodno je postojanje razlika u jedinjenjima proizvoda. Pošto su uočene razlike u nekim tvarima u mlijeku životinja različitog spola, urađene su analize na uzorcima uzetim od istospolnih životinja. Razlike u organski proizvedenim jajima Istražene su i razlike u organski proizvedenim jajima u odnosu na druga, i to prema nekim tvarima u jajima. Došlo se do saznanja da proteina i karotenoida (osnovna tvar vitamina A) u uzorcima jaja uzetih od kokošiju koje slobodno šetaju ima više nego u jajima kokošiju koje se drže u zatvorenom. Pilići kojima se daje hrana proizvedena organskim uzgojem nisu pokazali razlike u pogledu zdravlja i tjelesne mase u odnosu na one kojima se daje savremena hrana. Međutim, kod njih je uočena veća ukupna masa jajeta i to da je žumance veće. Zbog veze s tim razlikama, istraženo je kako uvjeti u kojima raste biljka utječu na hranjivi sadržaj biljke kao i na nutritivne elemente koji se nalaze u zemlji. Općenito se vidjelo da ako ima više azota u zemlji iz koje raste biljka, onda se povećava proteinska masa biljke. Što se tiče drugih elemenata, posebno fosfora, ako ih je manje, onda se povećava procenat šećera u biljci. Nije primijećeno da količina kalija u zemlji utječe na sastav biljke. Izloženost biljke oksidativnim i stresnim uslovima (puna Sunčeva svjetlost, bezvodnost i upotreba pesticida koji uništavaju travu i sl.) dovodi do akumulacije vitamina C u biljci. U takvim sredinama karoten kao primarna tvar vitamina A pokazuje opadanje. Azot utječe na rast biljke Vrlo je malo radova koji rasvjetljavaju situaciju sa sekundarnim metabolitima u sastavu biljke. U vezi s ovom temom je iznijeta teorija ravnoteže karbon/azota (C/N). Prema njoj, gotovi azot u sferi rasta, azotna jedinjenja iskorištena od biljke (alkoloidi, sekundarni metaboliti i proteini), se sintetiziraju. Ako je za rast biljke ograničena količina azota u okolišu, mijenja se i metabolizam biljke i ovog puta se prave nišesta i celuloza od karbonskih jedinjenja, kao i terpenska i fenolna jedinjenja od drugih sekundarnih metabolita bez azota. Azot je u sredini u kojoj raste biljka vezan direktno za rast i razvoj biljke i to kroz mogućnost veće sinteze azotnih jedinjenja. Jedinjenja vezana za odbrambeni mehanizam biljke, kao što su neki flavonoidi, ne padaju pod utjecaj azotnog đubriva. Sekundarni metaboliti Neka od jedinjenja na biljci koja imaju utjecaja na ljudsko zdravlje su proteini, ugljikohidrati, vitamini, minerali i sekundarni metaboliti. Između njih, postoji opći memorandum o razumijevanju u smislu da su sekundarni metaboliti na najnižem stepenu u normalnoj dijeti. Svaki višak količine ostalih jedinjenja ne može donijeti nikakve koristi. I pored toga, višak količine ovih jedinjenja koja se prirodno nalaze u voću i povrću praktično ne nanosi štetu ljudskom zdravlju. Situacija sa sekundarnim metabolitima, pak, jako se razlikuje. Poznato je da veća doza ovih tvari može biti štetna po ljudsko zdravlje. Prema onima koji su protiv organskog uzgoja, kad se ove tvari suviše nakupe u biljci, mogu biti opasne po ljudsko zdravlje. Nema ni saznanja o tome da je ijedna od njih potrebna za dug i zdrav život. Ne treba, međutim, zaboraviti da ove tvari imaju funkciju u odbrani biljke. Jer, ništa nije stvoreno bez razloga. To što se danas još ne zna za što su one zadužene, ne znači da one nemaju svrhu i funkciju. Toksične materije koje imaju potencijalno otrovni utjecaj sadržane su već pri samom nastajanju nekih biljki. Prema onima koji zagovaraju savremeni uzgoj, iako su ljudi od davnina trošili ove tvari, nije bilo nikakve štete od njih. Primjer za ovo mogu biti kafa, biber, peršin, crvena rotkvica, hren i dr. Kad se normalno troše, sekundarni metaboliti koji se nalaze u osnovi hrane, nemaju štete po ljudsko zdravlje. Ako ovih tvari nema u hrani, to neće izazvati bolest kod potrošača. Međutim, ove tvari ili biljke koje ih sadrže se mogu upotrijebiti za predupređivanje ili liječenje bolesti. Općenito se prihvata da je veća količina voća i povrća u dnevnoj dijeti sredstvo za smanjenje rizika obolijevanja od karcinoma, krvožilnih i šećerne bolesti. Potrebno je još istraživati Pošto su sekundarni metaboliti u industrijskim društvima prihvaćeni kao važan kriterij u označavanju hranjive vrijednosti voća i povrća, prihvata se da hrana proizvedena organskim uzgojem – u odnosu na one koji su za savremeni uzgoj – osigurava veću potporu zdravlju (u najmanju ruku s gledišta profilakse). Međutim, prema onom do čega se došlo radovima koji su do danas urađeni na ovu temu, teško je reći nešto konačno. Vlada uvjerenje da u vezi s ovim treba još jako puno istraživati, da bi se došlo do uvjerljivih rezultata. Rašireno je mišljenje da ono što je do danas urađeno nije dovoljno da bi se između hrane proizvedene sa ove dvije tehnike naglasile razlike u pogledu hranjive vrijednosti. Pored toga, da se ne bismo uputili u pogrešnom pravcu, bit će korisno i da naglasimo slijedeće: Gore navedena saznanja pokazuju da nema neke posebno značajne razlike između organskog i savremenog uzgoja samo sa gledišta prehrambenih materija i ishrane. Međutim, u ovom tekstu nisu tretirane rasprave oko štetnosti sredstava koja se koriste radi zaštite poljoprivrednih proizvoda, prvenstveno pesticida koji uništavaju štetne insekte. Uglavnom se ističe mišljenje da tragovi pesticida na biljkama neće imati negativnog utjecaja po ljudsko zdravlje sve dok se vodi računa da se ne pređe najviša granica navedena u propisima. U slučaju da se pređe, neće biti prigovora za hranu proizvedenu modernim uzgojem iz razloga što neće biti ni dozvoljena potrošnja tih namirnica kao ljudske hrane. Kod ovog problema, međutim, treba biti siguran da se vrši puna i pažljiva kontrola hrane. Posebno bi se trebalo raspravljati i o pitanju na kojim graničnim vrijednostima je potvrđena osjetljivost.


Stariji postovi

novi dan
<< 02/2014 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
232425262728

MOJI LINKOVI

SAN (procitaj i ti)

SOBA ZA CATANJE

MOJA RAJA ( budi i ti )

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
89781

Powered by Blogger.ba