novi dan

BITI ZIV PRAVA JE MUDROST

28.11.2012.

Kada je potrebno jesti voće?

Jedan od uslova potrebnih za zdrav život je uravnoteženo unošenje proteina, masnoća i ugljikohidrata. U popularnom jeziku ugljikohidrati se nazivaju šećerima (saharidima). Šećere koji sadrže samo jedan molekul šećera nazivamo monosaharidima, koji sadrže dva molekula šećera disaharidima, a one koji sadrže više od dva molekula šećera nazivamo polisaharidima. Šećeri koje pojedemo cijepaju se u probavnom traktu na monosaharide glukoze, fruktoze i galaktoze. Skoro svi monosaharidi apsorbirani kroz tanko crijevo u jetri se prvo pretvaraju u glukozu. Ovaj proces pretvaranja je važna djelatnost jetre. Od šećera koji dospijevaju u krv 80 posto je glukoza. To je razlog što u krvi ima vrlo malo fruktoze i galaktoze. Zbog toga se prihvata kao normalno da u krvi nema fruktoze i galaktoze i kad se kaže “šećer u krvi“, ustvari se misli na glukozu. Pošto glukoze ima najviše u grožđu, naziva se grožđanim šećerom; fruktoze ima najviše u voću, pa je nazivamo voćnim šećerom; galaktoze ima najviše u mlijeku, pa se naziva mliječnim šećerom. Najvažnija posebnost fruktoze je u tome što je ona slađa u odnosu na druge proste šećere. Kada se u sitom stanju povećava količina glukoze u krvi, pankreas luči inzulin čija je zadaća da je smanjuje. Inzulin smanjuje šećer u krvi onda kad glukoza iz krvi prodire u tjelesne ćelije gdje se pretvara u energiju tijela. Ona ima i posebnu ulogu u skladištenju viška potrebne glukoze u jetri i to u obliku glikogena. Nakon što ispuni glikogenske depoe u jetri i skeletnim mišićima, glukoza se skladišti kao masnoća. Depo masnoća ima ulogu zalihe u dugotrajnom periodu gladi. Po čemu se fruktoza razlikuje od glukoze i galaktoze? Glukoza i galaktoza su ovisni o soli i aktivno se apsorbiraju. Dakle, ako nema soli, ovi šećeri se ne mogu apsorbirati iz crijeva. Naprimjer, so je neophodna za apsorpciju glukoze iz krompira. Znači, ako je krompir posoljen, onda glukoza iz krompira lahko prelazi u krv. Međutim, so nije potrebna kad se fruktoza apsorbira iz crijeva. Apsorbiranje fruktoze iz crijeva teče lahko zbog vlakana iz voća, jer vlakna voća sprečavaju ili uravnotežuju prelazak fruktoze u krv. Međutim, ako se fruktoza konzumira kao voćni sok, ona se, zbog malog broja vlakana, brzo apsorbira i prelazi u krv. Glukoza, koja raste u krvi nakon jela, stimulira neuroni centar sitosti u hipotalamusu, pa se osoba, nakon unošenja glukoze u organizam, osjeća sitom. Istovremeno se potiskuju neuroni centra gladi i tako nestaje osjećaj gladi. Povećanje aminokiselina i masnih kiselina u krvi, također, potiskuje osjećaj gladi i stimulira osjećaj sitosti. Međutim, fruktoza potpuno drugačije djeluje na čovjeka. Fruktoza, bez obzira na količinu koju čovjek unese u organizam, ne stvara osjećaj sitosti, niti potiskuje glad. Naprotiv, sve dok osoba jede hranu bogatu fruktozom, željet će jesti još više. Stimuliranje osjećaja sitosti fruktozom moguće je tek nakon transformiranja u glukozu u jetri. Kako treba trošiti voće? Pošto u voću ima puno šećera fruktoze, umjesto konzumiranja prirodnih ili industrijskih voćnih sokova trebalo bi radije koristiti sirovo voće. Voće bi se trebalo konzumirati najmanje jedan sat prije ili najmanje dva sata poslije jela. Fruktozi iz voća treba dati vremena da bi se apsorbirala iz crijeva i transformirala u glukozu u jetri. To će rezultirati smanjenjem apetita i konzumiranjem manje količine hrane. Ako se voće uzima nakon jela, proces pretvaranja fruktoze u glukozu kasni, jer su depoi hrane puni, a jetra je zauzeta drugim hemijskim radnjama. Tako fruktoza u krvi raste, a apetit se ne može smanjiti. Kao posljedica rasta masnoća u krvi, pojavljuje se masna jetra. Kod onih koji imaju naviku da jedu previše voća, nakon jela, mogu se pojaviti tvrdoća arterija i ciroza. Istraživanje rađeno na pokusnim životinjama pokazalo je da je glukoza razlog osjećaja sitosti u hipotalamusu i potiskivanja gladi, ali da se osjećaj gladi pojačava kad fruktoza potiskuje utjecaj glukoze. Inzulin umanjuje štete koje izaziva nakupljanje šećera u krvi, a značajnu ulogu ima u lučenju leptina iz masnih tkiva. Pošto leptin ima važnu ulogu u prevenciji debljine, inzulin pomaže i mršanju čovjeka. Hormon leptina stimulira nervne ćelije u hipotalamusu i tako uzrokuje da čovjek manje jede. Međutim, fruktoza ne izaziva lučenje inzulina, ne može utjecati ni na lučenje leptina, pa tako ne može stvarati ni osjećaj sitosti. Grelin je hormon koji se u trenucima gladi izlučuje iz želučanih ćelija u krv. Ovaj hormon, koji je posrednik u proizvodnji lučenja želučane kiseline, pokazuje svoje djelovanje na hipotalamusu; razlog je buđenju apetita zbog osjećaja gladi. Kad je čovjek sit, uporedo sa povećavanjem glukoze u krvi, jača i lučenje inzulina. To vodi porastu hormona leptina, a leptin otvara put smanjenju lučenja grelina. U konačnici dolazi do veće apsorpcije fruktoze u crijevima nego glukoze. Fruktoza koja raste u krvi izaziva smanjenje ili nedovoljno lučenje inzulina. U toj situaciji čovjek nastavlja da jede zato što mu nije probuđen osjećaj sitosti. Fruktoza i bolest Slobodno kruženje masnoća u krvi šteti arterijama. Zbog toga se masnoće prenose u prijenosnim molekulama nazvanim lipoproteini (HDL, VDL i VLDL) i oni mogu biti visoke, niske ili veoma niske gustoće. VLDL u krvi (veoma niske gustoće) se dijeli sa enzimom na kojem se nalaze neutralne masnoće (trigliceridi). Ovim dijeljenjem sa prijenosne molekule ulazi u ćelije masti i tamo se deponuje kao masnoća. Na taj način se, posredstvom hormona inzulina, pojačava prolaženje masnoća iz krvi u masno tkivo. Pri konzumiranju fruktoze kroz hranu, pošto inzulin nema ulogu poticatelja izlučivanja, masnoće se nakupljaju u krvi i jetri i vremenom pripremaju teren oštećenjima jetre i tvrdoći arterija. Kod pokusnih životinja je, kao rezultat ishrane fruktozom, uočeno da se proizvedene masnoće iz tkiva slijevaju u jetru, a kao rezultat toga povećava se rizik od masne jetre i krvi. Dva su razloga tom slijevanju: prvi, dok fruktoza izaziva povećanje enzima, proizvođača masnoća u jetri, tog utjecaja nema u tkivu masti; drugi, fruktoza igra ulogu prepreke u pretvaranju glukoze u masnoće u masnom tkivu. I kod ljudi je uočeno da je potrošnja fruktoze razlog rasta masnoće u krvi. Prekomjerna upotreba fruktoze je razlog povećanja proizvodnje masti u jetri. Graničnik brzine raspadanja glukoze u jetri je enzim fosforfruktokinaz. Kod razlaganja fruktoze, međutim, nema tog ograničavanja brzine. Tokom tog procesa proizvodi se glukoza, glikogen, piruvat, laktat, glicerol i acilni dio acil glicerolina. Njihova produkcija se ne može ograničiti. Rezultat ove prekomjerne proizvodnje je višak triglicerida u jetri, a zbog toga dolazi do prekomjerne proizvodnje VLDL. Primijećeno je da je za 35 posto veći rizik za srčane bolesti kod osoba koje dnevno konzumiraju pića zaslađenog sa dvije ili više kutija fruktoze. U nekim istraživanjima na pokusnim kunićima ima pokazatelja da je ishrana fruktozom razlog visokog pritiska. Također, ima veoma puno radova o tome da je prekomjena potrošnja fruktoze uzrok otpornosti inzulina i u jetri i u perifernim tkivima, pa na taj način fruktoza može biti i uzročnik šećerne bolesti. Jedno istraživanje je utvrdilo da prekomjerna potrošnja fruktoze nosi rizik od bubrežnih bolesti, glomeruler hipertenzije, renalnog oštećenja, upala (inflamacije) i oštećenja na bubrežnoj cijevi i tkivu. U istraživanju koje je vršeno između 1988. i 1994. godine, a u kojem je učestvovalo 21.483 Amerikanaca starijih od dvije godine, uočeno je povećanje dnevne potrošnje fruktoze od 37 g (8 posto ukupnih kalorija) na 54,7 g (10,2 posto). Najveća potrošnja je bila među mladima. Primijećen je paralelni rast konzumiranja fruktoznih napitaka i debljine. Gazirana pića imaju još veću količinu fruktoze, a istraživanje sprovedeno na 1.749 mladića i djevojaka je pokazalo pozitivnu vezu između indeksa tjelesne mase (BMI) i potrošnje gaziranih pića. Brojni su radovi koji potvrđuju ova istraživanja. Jesu li štetni voćni sokovi? Sirup fruktoze se posljednjih godina upotrebljava u prehrambenoj industriji u sve većim omjerima. Prema izvještaju Uprave za hranu i lijekove Sjedinjenih Američkih Država (FDA) za 2000. godinu, sirup fruktoze je šećerna smjesa koja sadrži više od 50 posto fruktoze. Osim toga, postoji i sirup koji sadrži 90 posto fruktoze, ali njegova upotreba u svijetu je ograničena. Slatkoća sirupa fruktoze liči na čajni šećer. Sirupi od 50 posto fruktoze imaju skoro jednaku slatkoću kao čajni šećer (saharoza). Pošto ima osobinu upijanja vlage, ona sprečava sušenje prehrambenih proizvoda. Zbog visokog stepena slatkoće najčešće se upotrebljava u aromatiziranoj hrani, posebno u gaziranim pićima i voćnim sokovima. Sa visokim osmotskim tlakom (ekstrakcijom vode) ne dozvoljava produkciju mikroba u prehrambenim proizvodima i ima ulogu u otpornosti tih proizvoda na mikrobe. Sirupi koji sadrže 42 do 55 posto fruktoze koriste se u pekarskim proizvodima, različitim proizvodima od žitarica, mliječnim prerađevinama i gotovoj hrani, u gaziranim i negaziranim pićima, u sladoledu i zaleđenim slatkim proizvodima. Sirupi sa visokom fruktozom se upotrebljavaju za obaranje učinka vode u hrani i za sprečavanje kvarenja hrane. Zbog čestih radnji pročišćavanja koja se sprovode u fazama proizvodnje sirupa fruktoze, količina pepela je jako niska, a boja proizvoda je vodenasta i prozirna. Zbog toga je ista i boja industrijske hrane u kojoj je upotrijebljen sirup fruktoze. Gustoća sirupa fruktoze, te stabilnost te gustoće su manji u odnosu na sirupe glukoze i zbog toga nema izgled agde, nego je tečna kao voda. Kako treba trošiti šećer nakon jela? Naše tijelo traži šećer, posebno nakon konzumiranja masne i teške hrane. Šećer je potreban organizmu kako bi masnoće bile deponovane u masnom tkivu. Ovaj šećer, međutim, bi trebalo da je glukoza, nipošto fruktoza. Znači, nakon jela se može jesti šećer, jer će on pomoći da se izbace masnoće iz krvi. Ipak, to bi trebalo biti uz pomoć prirodnih šećera kao što je pekmez, a ne voćem. Baklava napravljena sa industrijskim šećerima (fruktozom) ili slatkiši neće biti korisni, nego će nanijeti štetu. Kao zaključak, potrošnja sirupa fruktoze, koji se dobija iz kukuruzne nišeste, posljednjih je godina u postepenom porastu. Sirup fruktoze se upotrebljava u gaziranim pićima, u voćnim sokovima, u baklavi i sličnim slatkišima. Sirup fruktoze se bira zato što ima zaštitne osobine (slađi je) i zato što ima jednu vrstu veze sa ishranom zbog utjecaja na buđenje apetita. Sirup fruktoze se dobija pretvaranjem u fruktozu sa izomeraz enzimom prirodne glukoze u kukuruzu. S te tačke, porast koji se vidi u potrošnji fruktoze je, ustvari, djelo čovjeka koji je poremetio uravnoteženu količinu šećera koja se nalazi u prirodnim prehrambenim tvarima. Prekomjerno trošenje sirupa fruktoze može izazvati metabolički sindrom prekomjerne debljine, aterosklerozu, hipertenziju, bolesti srca i bubrega.

novi dan
<< 11/2012 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

MOJI LINKOVI

SAN (procitaj i ti)

SOBA ZA CATANJE

MOJA RAJA ( budi i ti )

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
89389

Powered by Blogger.ba