novi dan

BITI ZIV PRAVA JE MUDROST

23.11.2012.

Lampe kao Aladinove: Tiha svjetlost doma

Lampa u prozoru kuće nekada je bila višeznačna poruka – poruka o životu jednog doma. Taj prozor koji svijetli bilo je neko umilno, nasmiješeno oko kuće. Kao u majčinoj utrobi Osvjetljenje u kući i danas mnogo govori o ukućanima i njihovom životu, i jakim i tihim glasom, a češće o onoj praktičnoj strani kulture stanovanja. Međutim, lampe su više izraz one psihološke strane, one su tiha svjetlost. Zašto se i u modernom stanovanju preferiraju lampe u odnosu na jaka centralna osvjetljenja? Razlog je, vjeruje se, psihološki: njihova svjetlost podsjeća na prigušeno svjetlo kakvo dopire u majčinu utorbu dok nosi dijete, te izaziva slično osjećanje sigurnosti, mira i topline. Pored toga, mnoge savremene lampe imaju senzore kojima se kontrolira jačina svjetlosti. Podešavanjem jačine svjetlosti mogu se podesiti i raspoloženja, a i prostorije jednostavnim potezom preobraziti u drugačiji prostor: bilo za druženja prijatelja ili za romantične večere, u čitaonicu ili atelje. Kao da sve savremene lampe imaju nešto od one čarobne Aladinove. Kreativna igrarija Lampe se bolje od drugih rasvjetnih tijela mogu rasporediti svuda po stanu. Kada je uključeno više njih istodobno, svjetlost se pomalo razliva po cijelom stanu: u dnevnoj sobi može biti stojeća, u spavaćoj zidna, ali ono bez čega je nezamisliv radni kut je stona lampa, pod kojom se najčešće čita. Svjetlost lampe se time vezuje za onu moćniju, unutrašnju svjetlost znanja. U dekorativnom smislu lampe su i zahtjevne i zahvalne. Zahtjevne su zato što moraju biti usklađene s namještajem i izgledom prostorije općenito. Mogu biti prikrivene i jednostavne, primjetne tek po svjetlosti, a mogu stanu dati i osebujni dodir kreativnosti, pa i luksuza. Zahvalne su zato što omogućavaju da se s malo novca u stanu napravi velika promjena. Među najkreativnijim lampama na svijetu ima onih koji podsjećaju na svijeću, koje su kao ptice ili su samo grozd sijalica; ima ih koje imitiraju Titanik ili štednu kasicu, neke imaju latice i rascvjetavaju se na dodir. Među onim stonim dvije su izuzetna dizajnerska rješenja i maskirane su. Prva, dok se ne rasklopi, izgleda kao ljepša klamerica, ali zove se Chain Lamp i kreacija je italijanske

22.11.2012.

Mirza Delibašić Kinđe je osvojio sve što se moglo osvojiti

Kad god ne znam kako bih opisao ovo, u najmanju ruku, čudnovato stanje kroz koje prolazi država Bosna i Hercegovina: ovdašnji ljudi, ovdašnji sport, kultura, državne institucije, zatvorena vrata muzeja, sportski klubovi koji grcaju u dugovima, bez svjetla na kraju tunela... sjetim se riječi velikog Mirze Delibašića Kada sam ga 2000. godine zamolio da opiše stanje u kojem se nalazi bh. sport, rekao je: “Katastrofa kolektiva!!!” Te riječi su kroz plavičasti dim njegove cigarete titrale u zraku... Sjedili smo, posljednji put, u sarajevskom kafiću “London” na Ciglanama. Imao je onu svoju uobičajenu pozu, laktom desne ruke naslonjen na sto, kažiprstom je pritiskao nosnicu, a istovremeno je između kažiprsta i srednjeg prsta pridržavao cigaretu i polahko odgovarao na moja pitanja. “Katastrofa kolektiva”, rekao je gledavši u daljinu, kao da ne vidi svjetlo na kraju tunela. “Eto, veterani Reala bili su ovdje. Bilo je prekrasno, ali mi smo sve to zaboravili, i to je za nas bilo normalno. A ti momci šesnaest godina nisu bili u Sarajevu; posljednji put su bili na mom oproštaju. Možda više nikada neće doći, možda i hoće, a mi to vrlo brzo zaboravljamo. To je naša katastrofa. Katastrofa kolektiva. Pogotovo onih ljudi koji su ovdje proveli rat, koji su isfrustrirani, kojima su svakodnevno umirali prijatelji, poznanici, rodbina...”, govorio je Mirza. Svjetla za daljine Pomislio sam: kakva ironija, jer je to izgovorio baš čovjek koji je bio svjetlost i putokaz za mnoge generacije mladih košarkaša, sportista općenito. Mirza je bio jedna od “zvijezda” predivne knjige profesora Slobodana Đurasovića. Ta knjiga se zove “Svjetla za daljine”, a profesor ju je posvetio Mirzi Delibašiću i Vahidinu Musemiću, legendama bh. sporta. Interesantno je da se Mirza, koji je rođen u Tuzli 1954. godine, prvobitno bavio tenisom, postavši pionirski republički prvak. Nakon tenisa Mirza se opredijelio za košarku. Godine 1968. postao je član Slobode, da bi 1972. prešao u Bosnu. Sa “Studentima” je Kindže dvaput osvojio naslov prvaka države, jednom kup tadašnje Jugoslavije, a 1979. godine, u Grenobleu, pobjedom u finalu protiv talijanskog Emersona, i naslov prvaka Evrope. Godinu dana kasnije izabran je za najboljeg košarkaša bivše Jugoslavije. Za Bosnu je Kindže odigrao oko sedam stotina utakmica, postigavši preko četrnaest hiljada koševa, da bi potom prešao u slavni madridski Real, gdje je i okončao svoju karijeru. I s reprezentacijom bivše Jugoslavije osvojio je sve što se moglo osvojiti: evropsko, svjetsko, olimpijsko zlato... “Moj djed je bio rudar, dvojica amidža također, a to što je moj djed odlučio da školuje mog oca ne pokazuje nikakvu vezu s onim što sam ja radio u životu. Iza mog uspjeha stoji mnogo rada i znoja, kao i to da sam ja malo više razmišljao u igri”, rekao je one godine kada je proglašen za bosanskohercegovačkog sportistu stoljeća. Jednostavno takav čovjek Mirza je u svemu bio nevjerovatno dosljedan i predan, što bi naši ljudi rekli “do kosti”. Tokom našeg posljednjeg razgovora o toj temi mi je kazao: “Uvijek sam se maksimalno posvećivao onome što radim. Ako možeš shvatiti šta hoću reći: pušim nenormalno, kad sam pio, pio sam nenormalno, kad sam trenirao, trenirao sam nenormalno... Znači, uvijek sam pokušavao da postignem maksimum u onome što radim. Možda se tebi to čini malo idiotski, ali nije. Ja sam jednostavno takav čovjek.” I on je, jednostavno, zaista bio samo takav ČOVJEK! Kindže i Pjevač Sarajevo, 2001. godina. Glavni grad, kao i cijela Bosna i Hercegovina, još se nije oporavio od žalosti za Davorinom Popovićem Pimpekom, legendarnim vođom Indeksa, a već je zaplakao za Mirzom Delibašićem Kindžetom, našim najboljim sportistom minulog stoljeća. Davorin Popović Pimpek umro je 18. juna, u ponedjeljak, a Mirza Delibašić Kindže 8. decembra, u subotu, u danu u kojem je cijeli život pobjeđivao i gubio. Dva najbolja prijatelja, koja je u životu vezalo sve, pa tako i ta teška bolest, koju su nekako istovremeno bolovali, otišla su na drugi, kako se kaže, bolji svijet. Pričalo se da su obojica znali šta ih je zadesilo. No, kada bi s Pimpekom na Grbavici gledali Želju, a s Kindžetom popili kahvu u sarajevskom FIS-u, bili smo uvjereni da u njima još ima volje za životom. Na Mirzinoj oproštajnoj utakmici u Skenderiji, protiv Real Madrida, Davorin Popović mu je s tribina zapjevao: “Mirza, hvala ti!” Nema više Davora, da još jednom otpjeva te stihove, kao što više nema ni Mirze. Danas, velika dvorana Kulturno-sportskog centra Skenderija nosi ime Mirza Delibašić, a u parku ispred sarajevskog FIS-a postavljene su skulpture legendarnog Kindžeta i Pjevača.

19.11.2012.

Kako se okoristiti suncem: hibridni sistem

Nici Hotz sa Duke univerziteta izumio je sistem koji omogućava veće korištenje sunčeve energije. Novi sistem se od postojećih sistema sa solarnim panelima smještenim na krovovima razlikuje po cijevima koje su do sada bile ispunjene samo vodom, a sada su ispunjene mješavinom vode i metanola. Iz cijevi izloženih suncu dobija se hidrogen (H2) koji je mnogo efikasniji od dosadašnjih tehnologija. Poznato je da postoji veliki broj istraživanja na H2 kao izvoru čiste energije. Kao rezultat istraživanja rasprostranjena je upotreba H2 ćelija i povećana njhova produktivnost. Projekt koji je Hotz razvio proizvodi pet puta više energije nego slični sisitemi za njenu proizvodnju. Najveći problem do sada jesu troškovi koji iziskuju samu gradnju sistema. Hotz navodi da će sisitem najefikasniji biti na mjestima gdje je sunčava energija najintenzivnija i kontinuirana. Kada mješavina vode i metana stigne do ploče, pod utjecajem dnevne svjetlosti na samom izlazu iz nje pretvara se u H2. Ovaj gas se ili koristi odmah kao plin za gorivo ili se uz pomoć kompresora pohranjuje u spremnike.

19.11.2012.

Bermudski trougao

Bermudski trougao, koji se još naziva i Đavolji trougao, predstavlja područje Atlantskog okeana i to na potezu između Sjeverne i Južne Amerike, tačnije trougao između Bermuda, Portorika i obala Majamija. Riječ je o području na kome je, prema tvrdnjama, nestao veliki broj aviona i brodova, i to bez ikakvih vidljivih tragova i olupina koje bi objasnile nestanak. O ovoj temi je objavljen veliki broj knjiga, od kojih neke nose naslove kao što su „Bermudski trokut“ ili „Misterija Atlantika“. U vrijeme kada su ove knjige objavljenje jedan istraživač iz Konje je napisao da je naišao na osmanlijska djela od prije nekoliko stotina godina u kojima autori spominju misteriozne događaje na području Bermuda. Čak su i novine pisale o tom otkriću. S druge strane, mi smo tek sada počeli dobijati informacije o misterioznim događajima koji se vežu za područje Bermudskog trougla. A vidimo da su se osmanlijski autori još prije nekoliko stoljeća bavili ovom pojavom. Ovdje treba spomenuti i stare zapise koji pripadaju Majama i drugim narodima sa područja Meksika, u kojima stoji: „Kada dođemo do ovog mora, ispunjenog algama, pritisnuo bi nas neki osjećaj nesreće. Brodovi bi danima stajali kao zakovani. Ni jedra nam ne bi pomagala jer nije bilo ni traga od vjetra.“ No, ipak, ovo pitanje je tek sada ponovo dobilo na svojoj aktuelnosti. Jedan od prvih događaja koji je od Bermudskog trougla stvorio mit, jeste onaj koji se zbio 1945. godine. Nakon što se pet ratnih aviona podiglo iz baze na Floridi radi rutinskog leta, jedan od pilota se na sljedeći način obratio kontrolnom tornju: „Ne vidimo kopno. Nismo sigurni u svoju poziciju. Ne znamo gdje smo. Izgleda da smo se izgubili.“ Uposlenik na tornju mu je odgovorio: „Kako je to moguće? Vrijeme je veoma lijepo. Krenite prema zapadu.“ Pilot je uzvratio sljedećim riječima: „Ne znam u kojem smjeru je zapad. Sve djeluje pogrešno. Vrlo čudno, ali nisam siguran niti u jedan pravac. Čak ni površina mora nije tamo gdje bi trebala biti.“ Nakon toga se veza prekinula. Ubrzo nakon toga je dat alarm za pružanje pomoći, ali avionima se izgubio svaki trag. Teorije o Bermudskom trouglu Postoje i razna kazivanja u kojima se govori o misterioznim događajima koji su se desili brodovima dok su plovili tim područjem. Pogledamo li neke od transokeanskih tankera koji su potonuli, vidjet ćemo da su na njima pronađeni samo leševi mačaka i pasa. Sve to djeluje kao da su ljudi na pola obroka ustali i iskočili iz broda, ili kao da ih je odnijela neka oluja koja je zaobišla tanjire i escajg kojim su ručavali. Možemo reći da su do danas izložene mnoge teorije koje su pokušale da objasne ove pojave. Dozvolite mi da na ovom mjestu taksativno nabrojim neke od njih: 1. Riječ je o događaju koji je isključivo rezultat fizičkih karakteristika ovog prostora. Struje koje dolaze iz pravca sjevera i juga se na ovom prostoru sudaraju stvarajući jedno mirno područje pogodno za rast algi. Zbog njene gustoće, brodovi nisu u mogućnosti da plove. S druge strane, na ovom području se stvaraju i talasi visoki, stotinu, dvije stotine, pa i tri stotine metara. Vakum koji se stvara kretanjem ovih divovskih talasa uvlači avione koji nadlijeću to područje. I sasvim je očekivano da i brodovi tonu na tako nemirnoj vodi. 2. Ogromni virovi, koji se pojavljuju kao rezultat jakih strujanja, stvaraju tzv. „plave rupe“ ispod površine mora. Brodovi i avioni koji naiđu tim područjem bivaju usisani u ove rupe. Štaviše, neki ronioci su izjavili kako su unutar plavih rupa vidjeli predmete kao što su jedra i čamci. 3. Ovim područjem siječe 80. meridijan, da bi se nakon prelamanja na Sjevernom polu pretvorio u 150. meridijan koji prolazi područjem Japana. S obzirom da slično „more smrti“ postoji i na području Japana, onda na svakom mjestu kojim prolazi ova kružnica može se pronaći jedno takvo more. Čak se stvar generalizira do te mjere da se kaže kako na južnoj polulopti, na području između 30. i 40. paralele postoji područje u kome se dešavaju slične stvari poput onih na području između 30. i 40. paralele sjeverne polulopte. I na kraju se dodaje kako postoji još šest lokacija na Zemlji gdje se mogu vidjeti događaji slični onima iz Bermudskog trougla. 4. Neidentificirani leteći objekti usisavaju avione i brodove ili ih potapaju na dno mora. 5. Metan koji se povremeno oslobađa iz fosila i otpadaka sa dna mora utječe na hemijsku strukturu morske vode, smanjujući njenu gustoću. S obzirom da brod ostaje bez mogućnosti da pluta na vodi čija vrijednost gustoće padne na nulu, on tone čim uđe u područje koje se naziva „metanska jama“. U skladu sa vrstom otpada koji se sakuplja na dnu mora i temperaturom vode u konkretnom području, mijenja se i intenzitet mjehurića ispunjenih metanom. Avioni koji nadlijeću područja, kao što je područje Bermudskog trougla u kome je izraženo kretanje plinova, stalno su izloženi ovoj opasnosti. To je tako jer balončići ispunjeni metanom, kada dođu do površine vode, stvaraju vrlo jak metanski tunel, i avioni koji dođu u kontakt sa tunelom gube kontrolu i padaju u more. „Iblisovo prijestolje se nalazi na moru“ Uz vašu dozvolu, ja bih se na ovom mjestu fokusirao na jedan sasvim drugačiji aspekt ovog pitanja. Naš Poslanik kaže: „Iblisovo prijestolje se nalazi iznad mora.“ S obzirom da se ovdje „more“ spominje u konkretnom smislu, ova izjava bi se mogla protumačiti kao neko određeno more, tako da bi se za određena mora na zemaljskoj kugli mogao iskoristiti epitet „Iblisovog prijestolja“. Iz tog razloga, džini i šejtanski podanici vladaju tim područjem, pri čemu ometaju rad elektronskih sprava na avionima i brodovima, i čine da oni tonu u tom području. S druge strane, ako uzmemo u obzir da su džini i šejtani stvoreni od plamena nara (vatre), oni mogu poremetiti rad elektronskih sprava, kao da su izložene direktnoj sunčevoj radijaciji. Poslanik nas isto tako upozorava: „Ne zadržavajte sa na mjestima gdje su uništeni neki narodi. I kada svratite, pustite suzu“ , što u prijevodu znači „kada dođete na ta mjesta uništenja, stupite u kontakt sa Allahom i stavite se pod Božiju zaštitu, kako vas ne bi snašlo ono što je snašlo njih.“ Iz ovog hadisa se mogu prepoznati mjesta kao što su Sodoma i Gomora, zatim događaji koji su snašli narode Ad i Semud, kao i nestanak Atlantide (ukoliko je to tačno), gdje je Uzvišeni Gospodar uništio narode koji su ušli u kufr i pobunili se protiv Njega. Ta mjesta su kasnije postala šejtansko prijestolje. U svojoj knjizi El-Megazi Ibn-Ishak govori o temi podizanja i polijetanja, pa kaže: „Poslanik je na putu za Tebuk rekao: 'Kada pođete u Tebuk, ni slučajno nemojte piti tamošnju vodu, niti izlaziti vani, ukoliko ja nisam tu. Ne svraćajte ni na mjesto gdje je tamošnji narod uništen.' No, dva čovjeka nisu poslušala taj savjet i otišli su na mjesto gdje je živio narod koji je uništen. Jednog od njih je snašla jaka oluja i bacila ga daleko odatle, a druga osoba je nestala i nikad je nisu pronašli.“ Ovo nam pokazuje da se pitanje „nestajanja“ ponavlja još od davnina. Ukoliko stvari postavimo na taj način, onda možemo reći da su mjesta na kojima žive grešni narodi postala prijestolje šejtana. Iako su takvi narodi nekad u prošlosti uništeni, bit će da postoji mogućnost da i oni koji prođu tim prokletim mjestima dožive neku vrstu nesreće. Dakle, ova pojava se može objasniti prljavim dušama, džinima i šejtanima... Kao jedan ponizni prosjak, smatram da bi se i ovaj aspekt, pored gore navedenih objašnjenja, trebao uzeti u obzir prilikom razmatranja fenomena zvanog Bermudski trougao. Iako postoje različite tvrdnje za ovu pojavu, teško je ne primijetiti otvorena vrata koja nam se nude kao rješenje. Čini se logičnim objašnjenje koje kaže da prljave duše, džini i šejtani utječu na to da se elektronske sklopke gase i više se ne mogu pokrenuti... S druge strane Bermudski (Đavolji) trougao bi mogao biti i rezultat utjecaja kamenja koje se otisnulo sa šejtanskog prijestolja, poput Mjeseca, jer je poznato da prljave duše grade svoja prijestolja i razapinju šatore na kamenim strukturama kao što su sateliti i planete koje kruže oko Sunca. Sa tih mjesta oni mogu nanositi štetu ljudima, štaviše, postoji mogućnost i da su upravo oni odgovorni za pojave koje nazivamo „neidentificirani leteći objekti“ (NLO). *** Isto kao što na kugli zemaljskoj postoje neka mubarek mjesta, tako postoje i prljava mjesta kojima upravljaju prljave duše. Recimo, uzvišena Kaba je sveta sve do područja Sidretu'l-muntehe. Zato uzvišeni meleci koji se nalaze na prostoru sve do Sidretu'l-muntehe tavafe oko Kabe. (Tamošnji visoki predstavnici za vrijeme hadža helikopterima tavafe oko Bejtullaha.) I koliko god da se uspenjete u visine, tavaf oko Kabe je opet tavaf, jer sve do Sidretu'l-muntehe Kaba predstavlja Kabetullah (Allahovu Kabu). Dakle, Allah je ovo mjesto učinio svetim, dao da na hiljade vjerovjesnika kroči tom zemljom i to mjesto, kojim se tavafi, pretvorio u njihove domove. Zato se, prema riječima ehl-i kešfi'l-kubura (oni koji znaju stanje ljudi u kaburima), u okolini Bejtullaha nalazi nekoliko stotina vjerovjesničkih kabura. Riječ je o jednom svetom mjestu koje je Allah učinio svetim i koje je dao na raspolaganje uzvišenim i cijenjenim ljudima da borave u njemu i da Mu iskazuju poštovanje kroz Njegovo veličanje. Zato je to mjesto na kome tavafe sve uzvišene duše i za njega možemo reći da je riječ o srcu kugle zemaljske. Sve dok to srce kuca, kugla zemaljska će očuvati svoju duhovnu strukturu i obezbijediti nastavak života. Sama činjenica da se i naš Poslanik pojavio na ovom mjestu jeste tema koja zahtijeva jedno posebno obrazloženje... No, odmah pored srca se nalazi i šejtanska tačka (lumme-i šejtanije). I kao što putem srca zaprimamo razna nadahnuća, kroz šejtansku tačku nam dolaze sumnjičavost, dvoumljenje i sumnja. Dakle, postoji jedno mjesto za koje možemo reći da je srce kugle zemaljske i to mjesto je Bejtullah, ali, s druge strane, postoji i jedna šejtanska tačka i riječ je o mjestu na kome šejtan razapinje svoj šator. Sa tog mjesta dolaze svi fermani i naredbe koje se upućuju prema ostalim podanicima šejtana. Kao što smo već spomenuli, prema jednom vjerodostojnom hadisu Poslanik je izjavio kako je Iblisovo prijestolje postavljeno na moru. On svoje vojnike pušta među ljude i naveče kada se vrate sluša njihove ispovijedi. „Šta si ti uradio?“, pitat će Iblis jednog po jednog. A oni će odgovarati na sljedeći način: „Ja sam jednog čovjeka odvratio od namaza... Ja sam ga naveo da gleda u haram...“ S obzirom da je riječ o pojedinačnim slučajevima, takvi odgovori neće zadovoljiti Iblisa. A onda će opet nekom drugom postaviti pitanje: „A šta si ti uradio?“, a on će mu odgovoriti: „Ja sam razdvojio muža od žene.“ Na to će Iblis reći: „Aferim“, i dozvoliti mu da sjedne kraj njega. Iza svake fizičke pojave se krije neka nadnaravna snaga Iz ovoga možemo shvatiti da kada ovi spletkaroši stvaraju varnice nad duhovnim strukturama čovjeka, oni ustvari rade u korist jednog drugog prijestolja. Mjesta koja su pala pod utjecaj šejtana, skrenula sa puta i zbog šejtana bila uništena, su na neki način šejtanske oblasti i njegovi glavni gradovi. Zato se u vjerodostojnom hadisu kaže: „Ne zadržavajte sa na mjestima gdje su uništeni neki narodi. I kada svratite, pustite suzu.“ Iz ovoga se da zaključiti da su šejtani određena mjesta stavili pod svoju kontrolu koja su nakon toga uništena, a tamošnje civilizacije su nestale sa lica Zemlje. No, njihov autoritet na tim mjestima i dalje traje u formi tamo nekih trouglova, četvoruglova, petouglova i sl. U tom smislu, u Atlantskom okeanu postoji trougao, a na nekim drugim mjestima šestougao pod upravom šejtana kome je cilj da unese nemir među ljudima. Na tim mjestima ljudi se hvataju u mreže, kao kada lovac postavi zamku u koju upada neiskusna srna. Tako je i sa Bermudskim trouglom... Moguće je da se radi o jednom mjestu na kome su ljudi izloženi zlu koje dolazi od šejtana. Kada govorim o ovome, reći ću da se ne oslanjam ni na kakve jasne odredbe u okviru vjere, već se isključivo oslanjam na određene polazne tačke utemeljene u vjeri. Naravno da je moguće da Bermudski trougao predstavlja određeni fizički fenomen koji bi se nekad u budućnosti jasno mogao objasniti. No, treba znati da iza svake postojeće fizičke pojave na zemaljskoj kugli postoji jedna nadnaravna sila. Iza svega materijalnog postoji jedna duhovna dimenzija, a iza svakog svjedočenja jedan zaseban gajb (svijet nevidljivog).

19.11.2012.

Mrkva kao izvor zdravlja

Mrkva spada u povrće koje najčešće koristimo u kuhinji. Izuzmemo li njen dobro poznati doprinos poboljšanju vida, malo nas zaista poznaje neke od njenih alternativnih vrijednosti. Možemo li o mrkvi saznati nešto više od onoga što je očigledno? U potrazi za skrivenim osobinama mrkve otkrio sam nevjerovatan opseg njene primjene. U diskusiji koja slijedi navest ću neke od fascinantnih otrkića. Naučno poznata kao daucus carota mrkva je u istoj porodici kao i komorač, kumin, kopar, celer i peršin. Potiču iz područja Srednje Azije i Bliskog Istoka i njihovi prvobitni okusi su se razlikovali od onih koje mi danas poznajemo. Mrkva kao biljka skladišti svoje hranjive materije u korijenu. Pored njene generalne upotrebe pri ishrani, mrkva se može jesti ribana ili se od nje može praviti sok. Mrkva kao i drugo pomenuto povrće daje specifičan ukus salatama i drugoj hrani. Iako je opće poznata njena narandžasta boja, mrkva može biti i zelena, bijela ili čak ljubičasta. Neke od zapanjujućih medicinskih prednosti Bogata vitaminom A i karotenom, mrkva je odličan izvor antioksidanata za liječenje raka i zaštitu od kardiovaskularnih oboljenja. Mrkva je također izuzetno bitna za reguliranje šećera u krvi. Rezultati istraživanja provedenog na 1 300 pacijenata pokazuju da oni koji jedu hranu bogatu karotenom poput mrkve ili tikvica barem jednom dnevno, imaju 60% manje rizika od oboljenja raka nego oni nego oni sa smanjenim unosom karotena. U određenim uvjetima redovno konzumiranje karotenoida smanjuje rizik od raka dojke u postmenopauzi za oko 20%. S druge strane, rizik od raka jednjaka, raka mokraćnog mjehura, raka maternice, raka prostate, raka debelog crijeva, raka ždrijela i raka pluća smanjen je za nevjerovatnih 50%. Naučnici tvrde da utjecaj mrkve na smanjenje rizika ne dolazi samo kao produkt beta-karotena nego i alfa-karotena i nekih drugih elemenata sadržanih u mrkvi. Kako mrkva poboljšava vid? Nije iznenađujuće da je mrkva poznata po koristi koju donosi ljudskim očima. Posebno je vrijedna po doprinosu za noćni vid. Beta-karoten igra vitalnu ulogu na tom polju. Jedan izuzetno sofisticiran proces rezultira vitaminom A koji se u jetri pretvara u beta-karoten koji se zatim prenosi do mrežnjače oka. Tu se beta-karoten pretvara u rodopsin, vidni purpur ili pigment koji pospješuje noćni vid. S rodopsinom se izoštrava vid i time se omogućava jasnija slika u tamnijim okruženjima. U suprotnom, zbog nedostatka vitamina A u tijelu, noćni vid je znatno narušen. Štaviše, antioksidant u beta-karotenu igra dodatnu zaštitnu ulogu protiv makularne degenracije kao i katarakta. Mrkvin falcarinol i zdravlje debelog crijeva Vjeruje se da prirodni pesticid (falcarinol) koji se nalazi u mrkvi smanjuje rizik od raka. Da bi se utvrdio odnos između falcarinola i smanjenja rizika od raka, Journal of Agricultural and Food Chemistry proveo je eksperimentalnu studiju na ovu temu. Tri različite grupe laboratorijskih životinja dobile su predkancerogene lezije na debelom crijevu. Prvoj grupi je data standardna dijeta, drugoj grupi su date mrkve sa prirodnim nivoom falcarinola dok je trećoj grupi davan isključivo falcarinol izvučen iz mrkve. Nakon 18 sedmica broj lezija koje su imale tenziju rasta znatno se smanjio kod onih životinja kojima je davana jedna od dvije eksperimentalne terapije. Pronalasci su pokazali da dijetetske terapije sa falcarinolom izvučenim iz mrkve usporavaju, a u nekim slučajevima i zaustavljaju razvoj velikih tumora. Ovo je uspostavilo značajnu vezu između sastojaka specifičnih za mrkvu i smanjenja rizika od kancerogenih tumora. Mrkve i zaštita pluća Vremenom je proveden veliki broj studija i istraživanja koja su pokazala da postoji direktna veza između vitamina A i zaštite pluća. Naučno dokazana veza između vitamina A, upale pluća i emfizema pokazala je također da benzopiren, glavni karcinogen koji se nalazi u dimu cigareta, uništava vitamin A. Ovo je posebno vidljivo kod hroničnih pušača koji su imali i lošu dijetu vitaminom A, kod kojih se češće javljaju emfizemi i bolesti vezane za rak. Ranije studije su pokazale da smanjeni unos vitamina A uzrokuje emfizem. Studije koje su slijedile potvrdile da dijeta bogata vitaminom A može umanjiti emfizem. Nepobitna je činjenica da su mrkve bogate vitaminom A. One također posjeduju kapacitet da štite i liječe naša pluća. Eksperti su mišljenja da je mrkva bliski prijatelj našeg stomaka i crijeva. Može se reći da se njen doprinos rasprostire od pomaganja pri formiranju krvnih zrnaca do snage, kontrole dijareje, može se koristiti kao laksativ, pomoći pri lučenju žuči i jačanju jetre, što iznosi na vidjelo nevjerovatne koristi skrivene u mrkvi i time mrkvu čini neizostavnim povrćem pored njene očigledne kvalitete u boji i ukusu. Ovo otkriće o mrkvama pored mnoštva drugog povrća čini zemlju velikom apotekom koja je bogata brojnim terapeutskim kvalitetama u obliku povrća i bilja. Očigledno je da nas ne privlače samo svojom ljepotom i bojom ugodnom našem oku i ne samo da nas opijaju mnogobrojnim različitim ukusima i okusima već kroz korištenje njihovih kvaliteta djeluju ljekovito na naša tijela.


Noviji postovi | Stariji postovi

novi dan
<< 02/2014 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
232425262728

MOJI LINKOVI

SAN (procitaj i ti)

SOBA ZA CATANJE

MOJA RAJA ( budi i ti )

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
89389

Powered by Blogger.ba