beats by dre cheap

Da li je organska hrana bogatija s aspekta hranjivosti?

Da bismo mogli proizvesti hranu koja će moći ishraniti svjetsko stanovništvo u porastu, modernim poljoprivrednim djelatnostima savremenog doba se pokušava dobiti maksimalan prinos po jedinici površine. S druge strane, i proizvodnja kvalitetne hrane je važno pitanje, a interesiranje ljudi za tu temu je danas posebno poraslo. U zaostalim društvima ljudima je veoma važno da nađu hrane koliko da napune stomake. Zbog te njihove želje da samo otklone glad, kvalitet hrane, tj. proteini, vitamini i minerali ne predstavljaju posebnu važnost. U razvijenim društvima, međutim, nema zabrinutosti da se neće moći doći do hrane, pa je živa pažnja usmjerena na kvalitet hrane, na to da li nosi ili ne nosi rizik u pogledu kvaliteta i zdravlja. Za ljude u takvim zajednicama je jako važno koliko se u sastavu hrane nalazi jedinjenja potrebnih čovjeku, da li se u njoj nalazi ili ne nalazi ostataka štetnih hemijskih tvari. Posljednjih godina se kao odgovor na ovo zanimanje ljudi u prehrambenoj proizvodnji počela češće upotrebljavati nova terminologija: organski uzgoj i organska hrana kao njegov proizvod. Organski uzgoj i proizvodi Šta je to organski uzgoj i razlikuje li se organska hrana od drugih? O tome koliko se organska hrana razlikuje od hrane dobijene od poljoprivrednih prinosa na tradicionalni način raspravlja se i na naučnim skupovima. Da li je možda hrana proizvedena organskim uzgojem bogatija sa stanovišta hranjive vrijednosti koju sadrži? Ili se u njoj, ustvari, nalazi manje tvari štetnih po ljudsko zdravlje? Zašto ljudi više traže ovu hranu? Odgovor na ova pitanja može se dati iz nekoliko uglova. Organski uzgoj kao sistem u kojem se ne upotrebljavaju tvari s ulogom u kontroli rasta (hormoni), sintetička đubriva i pesticidi (insekticidi), oblik je zemljoradnje u kojem se vrši certificirana proizvodnja pod kontroliranim uvjetima, u kojem se vodi biološki rat protiv štetočina i uz mehaničku sjetvu i promjenu sjemena, da bi sačuvali plodnost zemlje, osigurali tvari potrebne rastinju, vodili kontrolu o štetnim bubama i borili se s bolestima i korovom. Proizvodi koji se uzgajaju koristeći ovakve metode nazivaju se „organskim proizvodima“. U različitim zemljama se nastoji osigurati uzgoj organskih proizvoda pod kontroliranim uvjetima donošenjem propisa u ovoj oblasti. Organski proizvodi biljnog porijekla se proizvode bez upotrebe hemijsko-sintetičkih pesticida i vještačkog đubriva kojem je dat naziv „mineralno đubrivo“. U organskom uzgoju se kao đubrivo ne mogu koristiti tvari dobijene iz otpadnih materija iz kanalizacije. I okolina prostora na kojem se vrši organski uzgoj treba biti čista. Koristiti prirodno đubrivo Propisi u vezi s organskim uzgojem apsolutno zabranjuju upotrebu sintetičkih lijekova i vještačkog đubriva. Cilj toga je da se iskoriste ekološki mehanizmi koji se odvijaju u prirodi. Umjesto upotrebe vještačkog đubriva siju se naizmjenično različiti proizvodi i koristi prirodno đubrivo dobijeno sa stočnih farmi, da bi se povećala hranjivost zemlje, a sve cilju stvaranja izvora hrane za biljku. Već godinama jedan dio ljudi u zapadnim društvima insistira na organskom uzgoju. Primjećujemo da se to radi u mnogo manjoj mjeri u vjerskim zajednicama. Pored toga, uz povećan senzibilitet prema zagađenju okoline i uočavanje drugih negativnih posljedica razvijene tehnologije, pesticidi su se počeli puno manje koristiti. S druge strane, da bi se preduprijedilo zagađenje okoline, poticaj organske proizvodnje je prihvaćen kao metod. Devedesetih godina prošlog stoljeća povećana je potražnja za organskim proizvodima od strane potrošača. Zbog tog zahtjeva je dosta poljoprivrednika počelo s organskim uzgojem. Prihvatanjem organskog uzgoja kao metode u politici zaštite okoline počelo se s različitim poticajima poljoprivrednicima da bi razvijali organsku proizvodnju, i to naročito u evropskim zemljama. Približavanje savremenim uzgojem na taj način proizvodnog prinosa postignutog ovim metodama, onima koji praktikuju savremeni uzgoj, učinilo ga je privlačnijim. Postoje dva različita gledišta u vezi sa organskom hranom Prvo je ono, ranije spomenuto, gledište iza kojeg stoje zagovornici organskog uzgoja: „Organska hrana je puno korisnija u pogledu ljudskog zdravlja u odnosu na one dobijene savremenim metodama“. Zbog toga se u svijetu povećava količina hrane proizvedene organskim uzgojem. Naprimjer, zna se da je 1990. godine organskim uzgojem proizvedeno približno jedan posto od ukupne prehrambene proizvodnje u Njemačkoj, da je u zemljama Evropske zajednice do 2000. godine udio organske hrane u ukupnoj proizvodnji 2,5 posto i da se taj procenat svake godine povećava. Za razliku od toga, za zagovornike drugog gledišta, pak, nema značajne razlike između organske hrane i hrane dobijene modernom poljoprivredom. Kao razlog za to tvrdi se da organski proizvodi sazrijevaju u nutritivno nedovoljnoj sredini, da zbog nekorištenja vještačkih lijekova protiv bolesti ostaju nezaštićeni, da sadrže puno manje proteina, ugljikohidrata i vitamina što ima za posljedicu povećavanje količine tvari koje se nazivaju „sekundarnim metabolitima“, a što je u vezi sa odbranom biljke, te da je to sve štetno po ljudsko zdravlje. U takvoj situaciji padaju na um dva pitanja: - Da li organski proizvodi sadrže manje ili više vitamina, minerala, sekundarnih metabolita i nekih nutritivnih elemenata, u odnosu na one koji su proizvedeni savremenim metodama? - U kolikoj su mjeri ove nabrojane tvari korisne ili štetne po ljudsko zdravlje? Usporedba namirnica dobijenih organskim uzgojem i savremenim metodama U istraživanjima napravljenim na žitaricama, nije pronađena neka razlika između organskih i drugih proizvoda u pogledu minerala i vitamina B. Istraživanje rađeno na pšenici i raži donijelo je iznenađenje zbog puno manje količine proteina u organskim proizvodima. To je, za pšenicu koja se upotrebljava u pekarskim proizvodima, nepoželjna situacija. Zbog mišljenja da se upotrebom vještačkog đubriva biljka obogaćuje u pogledu nitrata, vrlo mala količina nitrata u organskim proizvodima vezana je za nekorištenje vještačkog đubriva. Samo vitamina C i elemenata kalaja i fosfora ima više u organskim proizvodima. U poređenju sa stanovišta vitamina A, B1 i B2 u nekom voću i povrću nije primijećena neka razlika između istih proizvoda uzgojenih na oba načina. Primijećeno je, međutim, da je veća količina vitamina C u organskim proizvodima. U istraživanjima urađenim na mlijeku i mliječnim proizvodima otkrilo se da je nutritivni sadržaj uzetih uzoraka mlijeka isti kod organskih proizvoda i drugih. Ali, uočeno je i da je u organskim proizvodima puno manje poljoprivrednih lijekova koji se nazivaju „hlorisani hidrokarboni“. Od autoriteta je potvrđeno da je količina tih lijekova u savremenim proizvodima ispod granica vrijednosti, dok je, pak, količina nitrata veća u organskim proizvodima. Teško je stvoriti opću sliku zbog toga što je za takve situacije malo primjera. U odnosu na hranu koja se daje stoci prirodno je postojanje razlika u jedinjenjima proizvoda. Pošto su uočene razlike u nekim tvarima u mlijeku životinja različitog spola, urađene su analize na uzorcima uzetim od istospolnih životinja. Razlike u organski proizvedenim jajima Istražene su i razlike u organski proizvedenim jajima u odnosu na druga, i to prema nekim tvarima u jajima. Došlo se do saznanja da proteina i karotenoida (osnovna tvar vitamina A) u uzorcima jaja uzetih od kokošiju koje slobodno šetaju ima više nego u jajima kokošiju koje se drže u zatvorenom. Pilići kojima se daje hrana proizvedena organskim uzgojem nisu pokazali razlike u pogledu zdravlja i tjelesne mase u odnosu na one kojima se daje savremena hrana. Međutim, kod njih je uočena veća ukupna masa jajeta i to da je žumance veće. Zbog veze s tim razlikama, istraženo je kako uvjeti u kojima raste biljka utječu na hranjivi sadržaj biljke kao i na nutritivne elemente koji se nalaze u zemlji. Općenito se vidjelo da ako ima više azota u zemlji iz koje raste biljka, onda se povećava proteinska masa biljke. Što se tiče drugih elemenata, posebno fosfora, ako ih je manje, onda se povećava procenat šećera u biljci. Nije primijećeno da količina kalija u zemlji utječe na sastav biljke. Izloženost biljke oksidativnim i stresnim uslovima (puna Sunčeva svjetlost, bezvodnost i upotreba pesticida koji uništavaju travu i sl.) dovodi do akumulacije vitamina C u biljci. U takvim sredinama karoten kao primarna tvar vitamina A pokazuje opadanje. Azot utječe na rast biljke Vrlo je malo radova koji rasvjetljavaju situaciju sa sekundarnim metabolitima u sastavu biljke. U vezi s ovom temom je iznijeta teorija ravnoteže karbon/azota (C/N). Prema njoj, gotovi azot u sferi rasta, azotna jedinjenja iskorištena od biljke (alkoloidi, sekundarni metaboliti i proteini), se sintetiziraju. Ako je za rast biljke ograničena količina azota u okolišu, mijenja se i metabolizam biljke i ovog puta se prave nišesta i celuloza od karbonskih jedinjenja, kao i terpenska i fenolna jedinjenja od drugih sekundarnih metabolita bez azota. Azot je u sredini u kojoj raste biljka vezan direktno za rast i razvoj biljke i to kroz mogućnost veće sinteze azotnih jedinjenja. Jedinjenja vezana za odbrambeni mehanizam biljke, kao što su neki flavonoidi, ne padaju pod utjecaj azotnog đubriva. Sekundarni metaboliti Neka od jedinjenja na biljci koja imaju utjecaja na ljudsko zdravlje su proteini, ugljikohidrati, vitamini, minerali i sekundarni metaboliti. Između njih, postoji opći memorandum o razumijevanju u smislu da su sekundarni metaboliti na najnižem stepenu u normalnoj dijeti. Svaki višak količine ostalih jedinjenja ne može donijeti nikakve koristi. I pored toga, višak količine ovih jedinjenja koja se prirodno nalaze u voću i povrću praktično ne nanosi štetu ljudskom zdravlju. Situacija sa sekundarnim metabolitima, pak, jako se razlikuje. Poznato je da veća doza ovih tvari može biti štetna po ljudsko zdravlje. Prema onima koji su protiv organskog uzgoja, kad se ove tvari suviše nakupe u biljci, mogu biti opasne po ljudsko zdravlje. Nema ni saznanja o tome da je ijedna od njih potrebna za dug i zdrav život. Ne treba, međutim, zaboraviti da ove tvari imaju funkciju u odbrani biljke. Jer, ništa nije stvoreno bez razloga. To što se danas još ne zna za što su one zadužene, ne znači da one nemaju svrhu i funkciju. Toksične materije koje imaju potencijalno otrovni utjecaj sadržane su već pri samom nastajanju nekih biljki. Prema onima koji zagovaraju savremeni uzgoj, iako su ljudi od davnina trošili ove tvari, nije bilo nikakve štete od njih. Primjer za ovo mogu biti kafa, biber, peršin, crvena rotkvica, hren i dr. Kad se normalno troše, sekundarni metaboliti koji se nalaze u osnovi hrane, nemaju štete po ljudsko zdravlje. Ako ovih tvari nema u hrani, to neće izazvati bolest kod potrošača. Međutim, ove tvari ili biljke koje ih sadrže se mogu upotrijebiti za predupređivanje ili liječenje bolesti. Općenito se prihvata da je veća količina voća i povrća u dnevnoj dijeti sredstvo za smanjenje rizika obolijevanja od karcinoma, krvožilnih i šećerne bolesti. Potrebno je još istraživati Pošto su sekundarni metaboliti u industrijskim društvima prihvaćeni kao važan kriterij u označavanju hranjive vrijednosti voća i povrća, prihvata se da hrana proizvedena organskim uzgojem – u odnosu na one koji su za savremeni uzgoj – osigurava veću potporu zdravlju (u najmanju ruku s gledišta profilakse). Međutim, prema onom do čega se došlo radovima koji su do danas urađeni na ovu temu, teško je reći nešto konačno. Vlada uvjerenje da u vezi s ovim treba još jako puno istraživati, da bi se došlo do uvjerljivih rezultata. Rašireno je mišljenje da ono što je do danas urađeno nije dovoljno da bi se između hrane proizvedene sa ove dvije tehnike naglasile razlike u pogledu hranjive vrijednosti. Pored toga, da se ne bismo uputili u pogrešnom pravcu, bit će korisno i da naglasimo slijedeće: Gore navedena saznanja pokazuju da nema neke posebno značajne razlike između organskog i savremenog uzgoja samo sa gledišta prehrambenih materija i ishrane. Međutim, u ovom tekstu nisu tretirane rasprave oko štetnosti sredstava koja se koriste radi zaštite poljoprivrednih proizvoda, prvenstveno pesticida koji uništavaju štetne insekte. Uglavnom se ističe mišljenje da tragovi pesticida na biljkama neće imati negativnog utjecaja po ljudsko zdravlje sve dok se vodi računa da se ne pređe najviša granica navedena u propisima. U slučaju da se pređe, neće biti prigovora za hranu proizvedenu modernim uzgojem iz razloga što neće biti ni dozvoljena potrošnja tih namirnica kao ljudske hrane. Kod ovog problema, međutim, treba biti siguran da se vrši puna i pažljiva kontrola hrane. Posebno bi se trebalo raspravljati i o pitanju na kojim graničnim vrijednostima je potvrđena osjetljivost.

novi dan
http://novidan.blogger.ba
28/11/2012 08:12