beats by dre cheap

Oni što ponižavaju Bosnu završit će na smetljištu historije


On je u ovom trenutku, bez dvojbe, prvo ime regionalnog glumišta. Fenomenalni Rudo, genijalni Zeko, neponovljivi poručnik Safet Pašić, sjajni Ibro, nenadmašni Aca, Bogoljub Šaulić u "Audiciji"... Bilo koji izazov da se postavi pred Emira Hadžihafizbegovića on briljira, svojom glumačkom genijalnošću publiku ostavlja bez daha, a Sarajevo još bruji o njegovoj roli Rude (Hajrudina Pešte) u predstavi "U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce".

Moj brico Safet

Dogovoriti i uraditi intervju s Hadžihafizbegovićem nije baš jednostavan novinarski zadatak. Za izjave o ulogama, projektima, angažmanima on je, uglavnom, na dispoziciji sedmoj sili. Ali, u intervjuu kakav je ekskluzivno dao u današnjem broju našeg lista, otvoreno, kao nikada do sada i, kako sam kaže, iskreno i od srca, govori o politici, glumi, privatnom životu. Prema vlastitom priznanju, već dvije godine nije na ovakav način govorio za bh. medije.
 
Kao prvo, čestitke za fenomenalnu izvedbu u predstavi "U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce". S kakvim emocijama ste nakon premijere sišli sa scene?

- "Zvornik" je predstava psihološkog realizma i kao u "Žabi" rijetko kada se realan život i teatarska iluzija tako surovo sudare na sceni. Poslije takve vrste predstava ja sam k'o "probušeni fudbal". Prazan i teško se vraćam u normalnu komunikaciju. Pogotovo što su dijelovi tih priča i dijelovi mog života. Uhvatim se u obje predstave kako igram sam sebe.

"Zvornik...", "Smrt čovjeka na Balkanu", novi Sviličićev film, najava angažmana u Dubaiju... Nakon što ste se oporavili od nedavnog pada i povrede nastavili ste punom parom. Vi, čini se, često zaboravljate na zdravlje?

- Gluma je ljubomoran posao. Traži čovjeka cijelog i sve vrijeme. Ne pušta te nigdje i ljuti se kad joj nisi posvećen. Zdravlje! Da, u pravu ste! Trebao bih možda racionalnije pristupati svom pozivu, više se odmarati, malo "potegnuti ručnu", a opet, s druge strane, bilo bi zaista neprofesionalno početi odbijati uloge. Robert de Niro kaže da su najplodnije glumačke godine između 45. i 60. Meni je 51. Kad ću raditi, ako neću sada. Sublimirao sam razna životna iskustva i to se po mojim posljednjim ulogama da jako osjetiti.

U ovom trenutku najcjenjeniji ste i najtraženiji glumac u regionu. To je svakako veliko priznanje za Vas, a zna li BiH cijeniti Vaš i uopće uspjeh svojih umjetnika?

 - Trebalo bi, prije svega, odgonetnuti tu metaforu u obliku pitalice "zna li BiH cijeniti svoje umjetnike". Koji su to zapravo segmenti bh. društva koji bi trebali valorizirati uspjehe umjetnika van njenih granica. Jesu li to kasirke u "Mercatoru" i vozači GRAS-ovih autobusa ili je to nekakav intelektualni i akademski establišment koji uspostavlja parametre uspjeha. Meni su važniji ovi prvi. Moje kasirke i moji vozači autobusa, vodoinstalateri, medicinske sestre, pekari, električari, poštari, studenti i, naravno, misleći intelektualci koji su realizirani.

Bojim se da ova druga kasta nerealiziranih intelektualaca i akademika uglavnom nije naučena da se raduje uspjesima bh. umjetnika. Ovaj odgovor je osobne naravi. Ovo su rečenice izgovorene u hipu, s ozbiljnim iskustvenim uporištem i situacijama koje su mi se godinama dešavale u kulturnom ambijentu Bosne i Hercegovine, a vezano za moje uspjehe i nagrade koje sam dobivao diljem svijeta. Ovdje cijelo jedno stoljeće neuspješni i anonimni tiraniziraju uspješne i dokazane. Pa nisu Mešu otjerali iz Bosne, a Maka Dizdara duhovno i fizički "ubili" radnici "Šipada". To je projekt misleće i netalentirane Bosne u kojoj i dan-danas desetine Salijerija u teatru, na filmu, u slikarstvu, književnosti, muzici, liježu i ustaju s "vučijom pljuvačkom" spremni da grizu i otkidaju komade kulturnog blaga nastalog kao posljedica pameti i talenta drugih.

Te kulturne hijene smještene su malo u institucijama kulture, malo u politici, malo u medijima. Vrše neprestani mobing na mjesta s kojih se dodjeljuju pare bh. kulturi. Hermetizirani su na principu masona i nerijetko znaju iskonstruisati svađu između sebe samih kako bi zamaskirali svoje postojanje.

Sad se vraćamo na početak pitanja. Meni lično važnije je da me iskruži iz novina i stavi iznad ogledala u svom frizerskom salonu moj brico Safet nego da mi hvalospjeve odaju licemjeri o kojima sam već govorio. Oni te nerijetko znaju hvaliti, a iza leđa ti pripremaju dženazu.

Godine prevare

Jeste li ikada pomišljali da se s porodicom preselite u neku drugu državu? Vjerujem da bi Vam u Srbiji i Hrvatskoj širom otvorili vrata.

- Nikada ne bih otišao iz Bosne. Bosna i Hercegovina je uz Boga, moju porodicu i moj posao, dakle glumu, jedan od četiri stuba na kojima sam ja ankerisan i na kojima stojim ovih 50 godina. Nije lako Bosnu i Hercegovinu do kraja i istinski turit u dušu. Mnoge je stid voljeti Bosnu. Voljeti je onako kako su je voljeli bosanski šehidi, kako je voli nana Fata Orlović, Edin Džeko kada se u Njemačkoj i Engleskoj nakon osvajanja prvenstava tih zemalja umota u bh. zastavu. Bosna je 20 godina na aparatima i u intenzivnoj njezi, ali dat će Bog da ustane iz kreveta, ozdravi i punih pluća hospitalizaciju ostavi iza sebe.

Bosna svoje dušmane pusti da se na njoj iživljavaju, da je pljuju i ponižavaju, da bacaju i pale njene zastave, da dijele na salvetama u Karađorđevu i u stonim mjestima oko Banje Luke i Mostara, da joj zvižde na himnu i da ne slave njene praznike, da je proglašavaju Frankenštajnom i da joj srce vade. A kad njoj, Bosni i Hercegovini, dojadi, ona se samo propne na zadnje noge i dušmane strese sa sebe. Tako to ona radi stoljećima i ide dalje, a zakržljale dušmanske psihologije skončaju svoje bijedne živote i historija ih zaboravi za sva vremena. To je Bosna. Svi oni koji ponižavaju Bosnu i Hercegovinu završit će na smetljištu historije.

Bosna i Hercegovina prolazi kroz težak period, neki smatraju i sudbonosan. Kakva sudbina, prema Vama, čeka našu zemlju?

- Nad građanima BiH izvršena je duhovna i politička lobotomija. Svi se mi pomalo krećemo k'o Džek Nikolson na kraju filma "Let iznad kukavičjeg gnijezda ". Kao pripadnik bošnjačkog naroda ja zaista nemam problema s populističkim i separatističkim izjavama Milorada Dodika, niti me sekira Čovićeva izjava nakon izbora, kako se on javlja iz stonog hrvatskog grada Mostara. Oni tako mobiliziraju svoja glasačka tijela, možda i ne misleći do kraja tako kako im zvuče izjave, a i od tih izjava nikada neće biti ništa. Fokus mog političkog interesa jeste šta to čini bošnjačka politika.

Kad neko preuzme historijsku odgovornost nad jednim narodom i njegovom političkom profilacijom, nad njegovom državotvornom sviješću, a tako se deklarirala SDA, a pri tome se u posljednjih osam godina nakon smrti rahmetli predsjednika Izetbegovića pretvori u korporacijsko preduzeće s personalnim hedonizmima i zaboravi na svoju elementarnu stranačku zadaću, izgradnju države Bosne i Hercegovine i Federacije unutar nje, kada druga bošnjačka stranka SDP istjera iz svojih redova takve ljudske i političke gromade kakvi su rahmetli profesor Nijaz Duraković, Bogić Bogićević, Miro Lazović, Željko Komšić, kada nekada treća većinski bošnjačka stranka SBiH izbaci krilaticu "sto posto BiH", a onda njeni predstavnici 15 godina ne odu nikada u Banju Luku ili Trebinje, kada groteska bošnjačkog političkog bića naraste do te mjere da Bošnjak koji ne zna ko je Marlon Brando postavlja direktore ozbiljnih institucija, onda se s pravom može reći da je za stanje u kojem Bosna i Hercegovina isključivi krivac bošnjačka politika.

Evo, ako RS ostavimo po strani kao entitet gdje bošnjačka politika nije mogla izvršiti veliki utjecaj i kreirati politički i društveni ambijent, šta je s Federacijom, šta je sa životom ljudi u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Bihaću, Mostaru, Travniku, Konjicu, Kladnju i Visokom. Nema tu ni Dodika ni Čovića. U tim mjestima egzistencija ljudi stavljena je u ruke bošnjačkim političarima, a ne Čoviću i Dodiku, pa šta imamo? Katastrofu i to tešku. Vidjet ćemo šta će uraditi osnivač Vašeg lista i nosilac predsjedničke funkcije u SBB-u. Stupili su na scenu i treba sačekati. U svojoj predstavi "Godine prevare" napisao sam sljedeću rečenicu: "Kad svaki Bošnjak stane pred ogledalo i sam sebi odgovori na pitanje je l' on to voli Bosnu u sebi ili sebe u Bosni, tek onda moći ćemo znati koliko volimo svoju državu". Mislim da je tu kvaka. Ogromna većina bošnjačkih političara voli sebe u Bosni, a ne Bosnu u sebi. Molim Boga da se taj odnos promijeni.

Stojite li i danas iza "Godina prevare"?


- Da! Ponosan sam na tu predstavu. I danas je aktuelna i u pozorišnoj estetici moderna.

Pomnožen s nulom

Nekoliko godina bili ste ministar. Zašto ste se povukli iz političkog života? Je li tačno da ste u fazi napuštanja SDA?

- To naprosto nije istina i čista je špekulacija. Da, istina je da ja politički apstiniram i da sam zamrznuo sve svoje aktivnosti u SDA, ali SDA nisam napustio, niti mislim. To što se nisam našao na istom fonu s postojećom garniturom nije dovelo ni do kakvih tuča, ni incidenata. Naprotiv, ja imam korektan odnos i s predsjednikom Tihićem i s Bakirom Izetbegovićem. Ali sama činjenica da nakon kongresa od stranačkih foruma nisam predložen, niti sam član Savjeta za kulturu, koji broji 20 članova, zorno govori o tome da sam ja u SDA otprilike pomnožen s nulom.

I na kraju - u Osijeku režirate predstavu prema Vašem tekstu.

- Da. To je veliko priznanje za mene. A što ne reći i za bh. teatar. U Osijeku režiram svoj tekst "Cijena sreće" rađen prema motivima moje predstave "Tarik nije dio tala". U prilagođavanju ovog teksta hrvatskom govornom području mnogo mi je pomagao i dramaturg zagrebačkog teatra "Gavela" Dubravko Mihanović, inače pisac kultne predstave" Žaba".

Uči i čitaj u ime Allaha

Koje vrijednosti želite usaditi kćerki i sinu?

- Nema tu nekog posebnog recepta. Mislim da su neke faze kod moje djece apsolvirane i da su neke dječije bolesti savladane. Edin je momak od 22 godine i studira političke nauke, Amra je treći razred Bošnjačke gimnazije i priprema se, ako Bog da, da upiše produkciju. Odgojeni su u duhu Bosne. Ničeg previše, sve s mjerom, široko srce, ljubav prema ljudima, šege i šale. I, naravno, ništa bez Ikre bismi rabbike - uči i čitaj u ime Allaha.

Volio bih igrati heroje odbrambenog rata u BiH

Koja uloga bi bila ostvarenje Vašeg glumačkog sna?

- Ma, nemam ti ja takvih želja. Ali, ako bih morao odgovoriti... Volio bih nekada da igram, a godine su već poodmakle pa se bojim da neću imati šanse, heroje odbrambenog rata u BiH. Volio bih igrati Hajru Mešića, Izeta Nanića, Mithta Hujdura Hujku, Mehdina Hodžića Crnog labuda, Nesiba Malkića, Safeta Zajku, Envera Šehovića, Zaima Imamovića... Kakvi su to veličanstveni ljudi bili, i svi oni koje su oni vodili.

Kusturica je veliki i svira bas gitaru, mi smo sitna buranija

Vaše mišljenje danas o Emiru Kusturici?

- Ne znam šta bih više rekao u vezi s tim pitanjem. Kako godine prolaze, sve se manje "ložim" na tu priču o Kusturici. Boravio sam nedavno sedam dana u Beogradu u sklopu premijere srbijanskog filma "Smrt čovjeka na Balkanu", u kome igram glavnu ulogu. Nikada u svojoj karijeri nisam imao takvu medijsku pozornost. Dao sam više od deset intervjua. Neizostavno pitanje svih medija bilo je moje mišljenje o Kusturici. Moja posljednja polemika s njim završena je njegovom blasfemičnom izjavom kako urednik "Slobodne Bosne" Senad Avdić i ja imamo face za kojima nam rođene majke ne bi zaplakale.

Možete misliti o kakvoj se posrnuloj ličnosti radi kada u kontekstu razmjene mišljenja s drugim ljudima spominje njihove majke. Gostujući u Beogradu u jednom vrlo gledanom tok-šouu, rekao sam kako u odnosu između mene i Kusturice postoji emotivni debalans. Mnogo se više ja bavim njime i tematiziram ga u smislu da mi je stalo da se dohafiza, pospe pepelom i dođe popiti piće s rajom u Sarajevu, nego što se negdanji omladinac s Gorice interesuje za moj život.

Zašto bi čovjek koji puši kubu s Maradonom, ispija viski s Džonijem Depom i dobiva ordenje od Putina trebao da se bavi nekim glumcem iz Sarajeva i Bosne. Zašto bi vlasnik cijele jedne planine i prijatelj moćnog političkog tajkuna Milorada Dodika dolazio u Sarajevo na sahranu svom kumu Zoki Bilanu ili se sekirao zbog teške saobraćajne nesreće koju je u Holandiji doživio nekadašnji mu prijatelj iz "Šetališta" Zlatan Mulabdić. On je veliki i svira bas gitaru, mi smo sitna buranija.

novi dan
http://novidan.blogger.ba
03/12/2012 16:46